Na izmaku godine u kojoj nas je pratio virus, a mnogi osjećali posljedice razornih potresa, postoji skupina sportaša, djece, koja nas mogu naučiti kako se snagom duha možemo othrvati svakim preprekama i krenuti naprijed. To su naša djeca parasportaši, hrabre duše koje sami i uz pomoć obitelji i prijatelja postižu vrhunske sportske rezultate u svojim kategorijama. S njihovim optimizmom krećemo u novu, nadamo se ljepšu i bolju 2022. godinu
Piše: Igor Zovko
Prije 13 godina tada petogodišnje dijete, Leon Božo Škravan sjeo je s bakom i djedom u auto. Nažalost, doživjeli su tešku prometnu nesreću. Djed je poginuo, baka je teško ozlijeđena, a maleni Leon ispao je iz auta.
– Bankina mu je doslovce otkinula pola glave. Nema pola mozga. Sad ima plastiku umjesto kosti lubanje – govori mi Kristijan Škravan, Leonov požrtvovni otac, i sam sportaš, koji taekwondo trenira od 1986. godine, dok smo sjedili u malenom potkrovlju u dijelu Zagreba iznad Policijske akademije. To je zapravo dvorana za treninge Taekwondo kluba osoba s invaliditetom Kukkiwan.
Nepojmljivo šok obuzelo je cijelu obitelj. Maleni dječak preživio je. No ostao je u kolicima.
– Zamislite tko malo dijete koje je vremenom zbog svega dobio 80 kilograma tjelesne mase. Opet sam se prepao, jer će bi mu to sigurno oštetilo srce. A onda bi opet bio u samrtnoj opasnosti – prisjeća se tata Kristijan, dok njegov Leon Božo, predivno odgojen mladić, sjedi s nama i gleda u pod.
Otac nije htio dopustiti da Leon opet budu na rubu. Morao ga je pokrenuti.
– Počeo sam ga trenirati jer i ja treniram taekwondo. Radili smo vježbe, bilo je mukotrpno, jer Leon nije mogao ni hodati tada. Malo po malo, teškim radom i trudom, počeo je trenirati. Pet je godina bio u Taekwondo klubu Maksimiru a trenirao ga je Tihomir Horvath.
– Odveo sam ga kod Martine Peranović. Ona i njezin Vlado Požežanac jako su puno pomagali. Vlado kao motivator a Martina u terapijskom dijelu i još su ga trenirali. Tada je i ušao u reprezentaciju Hrvatske. Zadnje tri godine trenira sa mnom u klubu – pojašnjava put oporavka tata Kristijan.
Zdravstveni i psihološki napredak kod Leona je ogroman. Stanje lijeve strane tijela mu se popravilo čak za 70 posto.
– On trenira već 11 godina. Leon ima crni pojas, treći Dan, sve je polagao po pravilima taekwondoa, ne ara Taekwondoa – kazuje mi Kristijan.
Leon se natječe i u borbama i u formama, borbama sa zamišljenim suparnikom.
– Bio sam 2018. europski prvak a 2019. bio sam 5. na svjetskom prvenstvu – govori mi Leon Božo. On je skroman mladić i njemu je uspjeh nešto na što je navikao. Trenira i zbog ljubavi. A ljubav uvijek urodi plodom. U 2021. imao je 15 natjecanja, 11 stranih. I u svima je osvojio zlato.
– U ovih 11 godina Leon je osvojio oko 60 medalja u regularnom taekwondou, a u para taekwondou više od 100 – kazuje mi njegov otac koji se potpuno posvetio sinovima Leonu i Luki (9). Supruga, nažalost ne radi, a i ona ima teške probleme s kralježnicom, prkatički je invalid. I nezaposlena je.
No Kristijan nije navikao kukati. Stisne zube i ide dalje. Osnovao je Taekwondo klub za osobe s invaliditetom Kukkiwon, ishodio dvoranu, a veliku pomoć ima od tvrtke u kojoj radi – Infodom d.o.o.
Pored korone, od koje se paze kao i svi, i njih je šokirao potres. Zbog psihičkog zdravlja djece, Kristijanu su u susret izašli prijatelji iz Karlovca, obitelj Pahanić, gdje su bili mjesec dan, da bi se djeca opustila i smirila.
Od institucija nikad nije očekivao pomoć. No on bezrezervno pomaže drugima.
– Klub ima 15 Članova, terapijskih, povremenih, redovnih je devet, a od toga osmero ih natjecatelja. Od njih osmero koji se natječu u svim kategorijama, petero ih je u reprezentaciji. Čekamo da nam dođu još dvoje djece s Downovim sindronom. Ponosan sam na sve njih – s iskrenim osmijehom govori ovaj hrabri čovjek Kristijan Škravan.
Njegov Leon završava srednju školu, ide na trenersku. Želi nastaviti s trenerskim i natjecateljskim radom.
Obitelj Škravan već je uspjela. Sin se stalno oporavlja, natječe se, osvaja medalje za Hrvatsku.
Pomislim u sebi: koja je to snaga duha tog mladića, s takvom ozljedom ući na tatami u bez straha se boriti sa suparnikom da će opet ozlijediti glavu. Ne znate? Neka vas netko samo ušštine za malu porezotinu na ruci, sklonit ćete se i jaukati.
Jeste shvatili što su Leon ii njegova obitelj i prijatelji postigli?
Foto: Igor Zovko i privatni album obitelji Budiščak
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
