PODVALE JAKOM SUPARNIKU: Nino Raspudić na Njonjinoj meti

Foto: Screenshot HRT

Umjesto ikakvih smislenih koraka da se pomogne Slavoniji i njenim ljudima, ekipa iz “adezea” proba uveseljavati naciju potpuno politički nebitnim dosjetkama

Piše: Jurica Ilić

Nije se Nino Raspudić pošteno ni uključio u politički milje, kadli eto niskih i priglupih hitaca od glasnog pijevca našega političkog kokošinjca, kako je veliki Zlatko Vitez nazvao Hrvatski sabor.

Dakle, jedan vrlo uspješni javni mislilac počinje jako smetati kliki na vlasti, koja se očigledno pobojala situacije u kojoj se moraju suočiti s nezavisnim kandidatom Ninom Raspudićem, podržanog od njima vrlo neugodnog Mosta, treće političke snage u Hrvatskoj, koji su jedini ostali dosljedni i nepotkupljivi opozicionari.

I već je od predsjedničkih izbora (predugo) vladajuća stranka pritisnuta jakim Miroslavom Škorom, kojemu nisu uspjeli naći veće mane osim da je – pjevač, kao da je to nešto loše samo po sebi…

Sad ga opet optužuju za “desničarenje” premda taj doktor znanosti zapravo privlači dio njihovih glasača, prvenstveno Slavonaca, totalno razočaranih nebrigom vladajućih za to potpuno obezvrijeđeno područje, odakle se stanovništvo masovno iseljava.

I sad, umjesto ikakvih smislenih koraka da se pomogne Slavoniji i njenim ljudima, ekipa iz “adezea” proba uveseljavati naciju potpuno politički nebitnim dosjetkama o Ninu Raspudiću, a podjednako im smeta i njegova supruga Marija Selak, podjednako omiljena i među ženama i muškarcima, koji uživaju u njenim televizijskim dijalozima i stavovima. I nju će kao nezavisnu na izborima – podržati Most.

Bilo bi nam puno ugodnije slušati o nekim konkretnim planovima i idejama dosadašnjih vlastodržaca, koje bi garantirale mirniju budućnost Hrvatskoj, negoli njihove primitivne i niske dosjetke u vrijeme sveopće krize i neizvjesnosti, pa i nacionalne deprimiranosti i beznađa.

Ali, ako je Most “kleronacionalni” a Škoro “desnica” – premda ni jedno ni drugo nije ni točno a ni opasno samo po sebi – Njonjo i ekipa uživaju u vlastitom smijehu, premda su zaboravili onu staru narodnu: “najslađe se smije – tko se zadnji smije.”