U Zagrebu se otvara izložba Između pamćenja i povijesti: Kogojeva zbirka fotoportreta i počasnih povelja, posvećena ulozi i značenju akademika Franje Kogoja u razvoju hrvatske dermatovenerologije i njenoj afirmaciji na međunarodnom planu.
Izložba će se održati u Gliptoteci HAZU, Medvedgradska 2 u Zagrebu, od 16. ožujka do 18. travnja 2021., a organizator je Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU, u suradnji s Odsjekom za povijest medicinskih znanosti HAZU, Katedrom i Klinikom za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Gliptotekom HAZU.
Cilj je izložbe informirati javnost i zorno posvjedočiti o ulozi i značenju akademika Franje Kogoja u razvoju hrvatske dermatovenerologije i njenoj afirmaciji na međunarodnom planu.
Na izložbi se predstavlja građa iz muzejskog fundusa: 48 diploma i povelja koje svjedoče o stručnim, znanstvenim i društvenim postignućima Franje Kogoja; 6 službenih dopisa; 55 fotografskih portreta istaknutih svjetskih dermatologa s vlastoručnim posvetama te Kogojeva bista iz fundusa Gliptoteke HAZU.
Osim izvornika, na izložbi su zastupljeni posteri s tekstovima i ilustracijama te grafičke aplikacije u prostoru. Katalog izložbe opsega 140 stranica sadrži stručno-znanstvene tekstove na hrvatskom i engleskom jeziku s ilustracijama u bojama te cjelovitu katalošku obradu i fotografije svih eksponata iz zbirki Hrvatskog muzeja medicine i farmacije.
Izložba je postavljena u povodu 100. obljetnice osnutka Katedre za dermatologiju u Zagrebu.
Franjo (Fran) Kogoj, hrvatski liječnik (Kranjska Gora, 13. X. 1894. – Kranjska Gora, 30. IX. 1983.), osnivač je suvremene dermatovenerologije u Hrvatskoj. Završivši u Pragu studij medicine (1920.) i specijalizaciju iz dermatovenerologije, habilitirao se za privatnoga docenta u Brnu. Usavršavao se također u klinikama u Wrocławu, Strasbourgu i Parizu. Godine 1926. naslijedio je Šavnika u Klinici za kožne i spolne bolesti u Zagrebu te joj od 1927., s prekidom za vrijeme Drugoga svjetskog rata, bio predstojnik do umirovljenja 1965. godine.
Zahvaljujući njegovoj organizaciji rada Klinika je ubrzo postala jednom od najmodernijih u Europi. Osnovao je histološki te serodijagnostički laboratorij, 1930. uređena je stanica za pokusne životinje, 1931. stanica za dermatološku aktinoterapiju i fizikalnu terapiju, a zaslužan je i za uređenje alergološkoga laboratorija, ambulante za profesionalne bolesti i laboratorija za medicinsku biokemiju.
Za izvanrednoga profesora zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta izabran je 1927., a za redovitoga 1932. Uz to je 1955. – 1964. bio znanstveni voditelj Dermatovenerološke klinike u Ljubljani te 1967. – 1974. ravnatelj Instituta za klinička medicinska istraživanja u Zagrebu. Na njegov je poticaj 1965. osnovan Alergološki centar JAZU u Hvaru.
Bavio se proučavanjem alergija, kožne tuberkuloze, keratodermija te problematikom egzema, uveo je novu koncepciju u liječenju sifilisa. Jedan je od začetnika znanstvene dermatovenerologije u nas i jedan od najzaslužnijih za razvoj alergologije i kliničke imunologije kao samostalnih disciplina.
Njegov znanstveni opus obuhvaća gotovo sva područja dermatovenerologije. Radove je objavljivao u mnogim nacionalnim i međunarodnim časopisima te je u mnogima od njih bio i član uredništva.
Bio je redoviti član JAZU (od 1947.) i njezin potpredsjednik (1958. – 1972.), počasni i dopisni član više akademija i društava, nositelj počasnih doktorata sveučilišta u Zagrebu, Ljubljani i Grazu te Vojnomedicinske akademije u Beogradu. Godine 1962. dobio je Nagradu NRH za životno djelo.
