Nakon što novinar postane PR-ovac, pa se opet vraća u novinarstvo, često mu se lupe etikete – on je bio od ovog ministra, radio je za onu vladu. Nitko ne razmišlja da to nije bio izbor, nego vrlo često nužda
Piše: Marinko Petković
Dvije različite novinarske karijere pokazuju neizvjesnu sudbinu novinara u današnjim medijima koji se i dalje bore za preživljavanje na otvorenom tržištu.
Tako je kolegice Leticija Hrenković, nakon 20 godina, promijenila stranu, otišla iz PR svijeta u novinarstvo, dok je kolega Miroslav Kuskunović otišao u drugom smjeru, ali nije bacio ‘koplje u trnje’, jer jednom novinar – uvijek novinar, samo što su vremena druga i malo toga već dugo još podsjeća na bolju prošlost.
Zamijenila siguran posao za novinarski
Hrenković je magistrirala na Fakultetu političkih znanosti i dobila prvi posao u Ministarstvu poljoprivrede. Tada, kaže, nije znala ništa o poljoprivredi, osim da krave nisu ljubičaste. Dodaje da se nije mislila dugo zadržavati, već je gledala na to kao dobru referencu za buduće poslove, ali igrom slučaja ostala je u agrarnoj administraciji gotovo 20 godina. To je jedan od najzahtjevnijih resora u državi koji uključuje administriranje ogromne količine novca, sigurnost hrane, veterinarstvo, fitosanitarnu zaštitu, šumarstvo, ribarstvo…
“Naučila sam jako puno. Napredovala sam u službi koliko je to bilo moguće kao profesionalac, politika me nije zanimala. Jednom prilikom me moj otac pitao zašto sam završila političke znanosti kad ne želim u politiku, a ja sam mu objasnila da je razlika između politologa i političara kao ona između veterinara i svinje. Nije me više ništa pitao, ali je negodovao kada sam odlučila zamijeniti dobro plaćeni državni posao za novinarski”, kaže Leticija Hrenković.
“Naime, u 40. godini odlučila sam da ne želim biti “uhljeb”. (Zezam se!) Shvatila sam da ne želim dočekati mirovinu kao državni službenik, jer mogu učiniti više. Kolega iz Agrokluba, jedinog meritornog medija u agraru, pozvao me da se priključim njihovom timu. Vidjela sam kao priliku da pišem o realnim problemima poljoprivrednika, istražujem i ispravljam krive Drine. Nisam pogriješila. U ovom poslu daleko više utječem na donošenje odluka u poljoprivrednoj politici nego kroz dva desetljeća rada u državnoj upravi”, ističe Leticija Hrenković.
Drži da je najveći izazov dobiti pristup informacijama, odnosno točan i pravovremeni odgovor na novinarski upit. I čitati između redova.
Na upit jesu li konferencije poslovni model za preživljavanje medija ili trend koji će proći? Odgovara da nisu sve konferencije koje organiziraju mediji iste: “Naš AgroRocks je nišni, koncipiran isključivo na budućnost proizvodnje hrane s aspekta novih tehnologija i agrarnih politika. Njime donosimo nove informacije u ključnim resorima i potičemo promjenu regulative. Sadržaj koji stvaramo prije, tijekom i nakon te konferencije poprati više od dva milijuna čitatelja, samo u Hrvatskoj, a prenose ga brojni drugi mediji.”
Dotakli smo se i pitanja etike i današnjeg novinarstva, odnosno granice, koja se ne smije prijeći u pisanju o hrani, a koja život znači za poljoprivrednike.
Hrenković ističe da informacije koje novinar iznosi moraju biti točne, provjerene i pravovremene. Bilo da je riječ o hrani ili kojoj god drugoj temi, a u poljoprivredi ih je napretek. Tu nema mjesta senzacionalizmu, publika je vrlo specifična i povjerenje je ključno. Ono se teško stječe, a lako gubi. “Naš posao nije samo informiranje, nego i oblikovanje stavova i ponašanja čitatelja, pa je time odgovornost novinara još veća”, napominje.
Razvojni put ili odustajanje od medija
Miroslav Kuskunović ima obrt pod nazivom Kombinat 1969 za usluge PR u poljoprivredi i agrobiznisu. Na upit koja je granica između PR-a i novinarstva danas u Hrvatskoj, odgovara da je to pitanje o kojem se vode stručne rasprave i brojni novinari su silom prilika morali iz novinarstva krenuti u PR vode, ne zato što su to htjeli, nego ih je tužna novinarska sudbina natjerala na to.
Na to su ih natjerale i redakcije koje za njima nisu više imale potrebe ili nisu htjeli pisati i misliti na način kako to odgovara vlasnicima medija u modernim tranzicijskim i sve više NATIVE vremenima. Drugim riječima, previše su mislili svojom glavom.
Njegov put od novinara do PR-ovca krenuo je odlaskom iz Jutarnjeg lista u Ministarstvo poljoprivrede, u kojem je 4 godine bio glasnogovornik.
“Nakon 20 godina praćenja poljoprivrede i agrobiznisa našao sam se s druge strane za novinare često ‘neprijateljske’ – one PR i institucionalne. Mislim da je dobro kada bi svaki novinar barem jednom u karijeri bio na toj drugoj strani, kako bi shvatio koliko je teško doći do adekvatnih informacija i kako je teško natjerati birokratski aparat da u novinarima vide svoje partnere, a ne neprijatelje. Ne moram reći da samo pokušao svoj posao raditi profesionalno, no koliko god sam se trudio, u očima pojedinih kolega novinara sam postao
‘neprijatelj’. S današnje distance mogu samo reći da se više nikada ne bi vratio na tu funkciju, ali nikad ne reci nikad”, kaže Kuskunović.
Nakon što novinar postane PR-ovac, pa se opet vraća u novinarstvo, često mu se lupe etikete – on je bio od ovog ministra, radio je za onu vladu. Nitko ne razmišlja da to nije bio izbor, nego vrlo često nužda.
“Moj ponovni povratak u novinarstvo pokretanjem Agrobiz.hr portala sa Večernjim listom mi je donio novi uzlet, ali kratkog vijeka. Iz razloga koji mi ni danas nisu jasnu, redakcija je nakon četiri godine odlučila ukinuti portal iako je imao dobru čitanost. Naravno, čovjek-novinar po vokaciji i stilu života se u tim situacijama pita – gdje sam sad pogriješio. I eto silom prilika, odlazak na burzu,
pa ideja idem u PR i to ovaj put samostalno”, dodaje Kuskunović.
Novinar u duši, ali i uspješan PR-ovac
Drži da je paušalni obrt zadnjih godina rješenje za sve “otpadnike”. Ipak, kada s 50 godina krećete u privatni biznis i privatne vode, onda je strah od neuspjeha ogroman. S druge strane, dogodio se COVID, pa je sve zamrlo…
“Moj Kombinat 1969, danas radi više od četiri godine. Konačno sam skupio hrabrosti da sada mogu reći zašto nisam ranije krenuo i pokrenuo svoju agenciju. Jer to je odlična tržišna niša, malo nas je koji razumijemo poljoprivredu i znamo sve kolege novinare, urednike, ali i poljoprivrednike, proizvođače, ljude iz biznisa i institucija. Moj Kombinat, danas radi bolje nego ikad. Puno je konferencija, panela, putovanja za novinare, pisanja analiza, gostovanja na TV-u i davanje izjava oko svih tema u poljoprivredi. Ono što mogu reći da 25 godina novinarstva i puta od novinara pješadinca koji obija teren (tržnice, njive, sajmove…), do analitičara i PR stručnjaka nisam potrošio uzalud. Mogu reći da sam postao autoritet za poljoprivredu, a to znači i sve više posla. S druge strane, kada si sam svoj gazda, onda imaš i više vremena nema više onih rokova i nepotrebnih tenzija iz redakcija. Sam si organiziram posao i sam odgovaram za ono kako ga odradim. Klijenti to cijene ili ne. Zato je moja poruka svim kolegama – ako vam je dosta skupite snage i krenite samostalno, a ako vam je dobro onda ništa, govori Kuskunović.
“Danas ne žalim što sam u PR-u. Jer sam i dalje novinar u duši! A danas svi urednici i mediji to cijene i prepoznaju. I to je adut da gotovo sve moje objave, priopćenja, analize i konferencije, stručna putovanja koja radim dobiju golemi prostor u medijima. Nisu native nego kvaliteta na temelju iskustva – novinarskog – onog temeljitog i bez zadrške”, zaključuje Kuskunović.
—
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
