Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u četvrtak znanstveni skup o hrvatskom povijesnom grbu na kojem je javno proglašena Deklaracija HAZU o povijesnom hrvatskom grbu kojom najviša hrvatska znanstvena i umjetnička institucija donosi svoj znanstveno utemeljeni stav isključivo o hrvatskom povijesnom grbu i njegovim varijantama.
U njoj se navodi da je uporaba službenog grba Republike Hrvatske propisana zakonom, ali da su se različite varijante hrvatskih povijesnih grbova, u prošlosti i danas, s ponosom isticale u Hrvatskoj i drugim državama u sklopu privatnih, javnih, kulturnih, sportskih i drugih prigoda i manifestacija.
“Šahirani grb Hrvatske stilizirani je prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa. Potkraj 15. stoljeća bio je oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao tvrđave, bedema, odnosno predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis), najčešće u varijanti s početnim srebrnim (bijelim), a završnim crvenim poljem (kad je parni broj polja). Šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem prisutni su i korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća. Stoga su prijepori vezani za početno polje (bijelo ili crveno) – što podrazumijeva to da bi uporaba jedne varijante isključivala drugu – lažna dvojba. Historiografske spoznaje potvrđuje višestoljetna praksa isticanja različitih varijanata šahiranoga grba. Sve to opovrgava recentne teze o posebnom značenju početnoga polja našega grba, pa se one mogu smatrati pseudoznanstvenim i politikantskim. Naime, od početka 21. stoljeća te su se teze u javnosti počele nametati ponavljanjem netočnih tvrdnja i iz njih izvedenih lažnih zaključaka. Uglavnom je riječ o zlonamjernim medijskim problematizacijama početnoga srebrnog (bijelog) polja hrvatskoga povijesnoga grba koje ga vezuju isključivo uz razdoblje II. svjetskog rata. Pritom se inačica s početnim srebrnim poljem netočno proglašava grbom i simbolom Nezavisne Države Hrvatske. Povijesni hrvatski grb s početnim srebrnim poljem tako se ideologizira i služi za dnevnopolitičke potrebe. Takav ahistorijski pristup ujedno reducira raznolikost višestoljetne kontinuirane uporabe grba sa šahiranim poljima i isključuje petsto godina povijesti podjednake uporabe inačica toga hrvatskoga heraldičkog simbola. Lažni problem s početnim poljima šahiranoga grba možemo promatrati i kao primjer povijesne tenzije između trajnosti simbola i promjenjivosti konteksta, odnosno kao dokaz iracionalne dimenzije koju poprima suvremeno manipuliranje simbolima.
Nametanje tendenciozno ideologizirane rasprave kojoj je cilj suziti i kontaminirati simbole hrvatskoga identiteta traži od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da jasno razdvoji povijesne činjenice od zlonamjernih falsifikata.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti smatra da takve rasprave o hrvatskome grbu, napose o boji početnoga polja na njemu, nisu motivirane znanstvenim, povijesnim i kulturološkim ciljevima, nego političkim i politikantskim. Zbog svega toga ovom Deklaracijom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti objavljuje kraj stigmatizaciji različitih varijanata hrvatskoga povijesnoga grba i suvremenoj ideologizaciji povijesnih simbola općenito.
Službeni grb Republike Hrvatske zakonom je propisan i nema inačica, ali hrvatski povijesni grb u privatnoj i javnoj uporabi, s razlogom i ponosom, može se i treba isticati onako kako su ga Hrvati tijekom povijesti naraštajima isticali, poštovali i smatrali svojim bez obzira na to je li mu početno polje bijelo ili crveno”, navodi se u Deklaraciji HAZU o povijesnom hrvatskom grbu.
Znanstveni skup otvorio je predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt koji je podsjetio da se održava upravo 5. lipnja, na dan kad je 1848. za hrvatskog bana svečano ustoličen Josip Jelačić koji je za svoju bansku zastavu uzeo crveno-bijelo-plavu trobojnicu s grbom Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u sredini koja je ubrzo diljem hrvatskih zemalja prihvaćena kao hrvatska nacionalna zastava.
“Hrvatska akademija je svijest i savjest hrvatskog naroda te uvijek na prvo mjesto postavlja pitanja identiteta Hrvata. Potrebno je prosvijetliti prijepore koji se pojavljuju, zaštiti povijest Hrvata od napada kojima se umanjuju nacionalne vrijednosti. Nametanjem lažnih dilema o hrvatskim simbolima pokušava se diskreditirati sva povijesna postignuća i zato te dileme treba raščistiti, a Hrvatima omogućiti slavljenje punine svoga povijesnog identiteta uz oslonac na zakone naše Republike Hrvatske”, kazao je akademik Neidhardt.
Predavači na znanstvenom skupu razmotrili su razne teme vezane uz povijest hrvatskoga grbovlja. Prof. dr. sc. Ivan Jurković s Filozofskog fakulteta u Puli govorio je o povijesnim okolnostima nastanka hrvatskog šahiranog grba krajem 15. stoljeća, kada se Hrvatska na Zapadu prepoznaje i naziva predziđem kršćanstva zbog otpora Osmanlijama, i to u krugu Habsburgovaca kao pretendenata na hrvatsko prijestolje. Najstariji prikaz takvog hrvatskog grba nastao je u Bolzanu oko 1494. O šahiranom grbu koji simbolizira Hrvatsku kao predziđe kršćanstva opširnije je govorio mr. sc. Mate Božić koji je istaknuo da je do početka novog vijeka grb Hrvatske bio grb s tri leopardove glave, danas poznat kao grb Dalmacije. Šahirani grb prvi je put u Hrvatskoj službeno upotrebljen na pečatu zaključaka Hrvatskog sabora u Cetingradu 1527. kada su Habsburgovci izabrani za hrvatske kraljeve.
Prema Božićevim riječima, šahovnica nije primjeren naziv za hrvatski grb jer ne sadrži točno određen broj polja kakav je na šahovskoj ploči, a umjesto crne koristi se crvena boja. Pojasnio je da u ranijim prikazima preteže prvo srebrno polje jer se smatralo metalom koji je prema heraldičkim pravilima imao prednost pred crvenom bojom.
Akademik Stjepan Ćosić govorio je o grbovima u kruni grba Republike Hrvatske te je uz ostalo istaknuo da prvi od grbova, sa zvijezdom i polumjesecom, koji se smatra najstarijim grbom Hrvatske, zapravo grb imaginarnog područja Ilirije koja se planirala u jugoistočnoj Europi početkom 17. stoljeća, dok je grb Slavonije jedini koji je od početka službeno definiran, i to od 1496. kada ga je slavonskim velikašima dodijelio kralj Vladislav II. Jagelović . Predstavljao je tadašnju Slavoniju ili Slovinje koja se obuhvaćala današnji zapadni dio kontinentalne Hrvatske, da bi se tek u 18. stoljeću nakon oslobođenja od Osmanlija obuhvatio današnju Slavoniju.
Prof. dr. sc. Hrvoje Kekez s Hrvatskog katoličkog sveučilišta govorio je o zemaljskim grbovima na grbovnicama hrvatskog i slavonskog plemstva iz 17. i 18. stoljeća, a prof. dr. sc. Tomislav Galović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu o hrvatskom šahiranom grbu u političkim i idejnim koncepcijama Pavla Rittera Vitezovića kojeg je nazvao prvih hrvatskim heraldičarom. Opisujući hrvatski grb u svom djelu Stemmatographia iz 1701. latinskim je stihovima zapisao: “Bijela i crvena boja u tvom se mijenjaju polju, divno prikazuju one našega roda kob.”
Dr. sc. Željko Holjevac iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar govorio je o hrvatskom grbu i zastavi u hrvatsko-mađarskim odnosima u 19. stoljeću. Zastava Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. u bijelom polju je sadržavala i grb triju hrvatskih zemalja iznad kojih je bila kruna svetog Stjepana, a ti su grbovi bili i dio zajedničkog ugarsko-hrvatskog grba, kao i velikog grba Austro-Ugarske.
Međutim 1916. nastaje i mali grb Austro-Ugarske u kojem je Hrvatska zastupljena samo sa šahiranim grbom koji u to vrijeme postupno postaje općenacionalni hrvatski simbol. To se nastavilo i nakon 1918., o čemu je opširnije govorio dr. sc. Mario Jareb iz Hrvatskog Instituta za povijest u Zagrebu.
Šahirani grb kao hrvatski simbol bio je dio grba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, i to s prvim crvenim poljem, a takav grb je 1939. postao i grb Banovine Hrvatske. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. bilo je izričito propisano da je prvo polje u grbu, koji je sadržavao i ustaški simbol, bijele boje, dok je nakon 1945. grb Narodne, odnosno Socijalističke Republike Hrvatske imao prvo crveno polje, iako se pojavljivala i varijanta s prvim bijelim poljem.
Grb s prvim crvenim poljem predložila je i stručna komisija koju je uoči donošenja ustava Republike Hrvatske 1990. imenovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te je tako službeno propisano.
“Nakon Domovinskog rata takav hrvatski grb i zastava s tim grbom su pobjednički hrvatski simboli i nema nikoga tko bi to mijenjao”, rekao je Jareb.
O hrvatskom povijesnom grbu i nekim lažnim prijeporima s njim u vezi govorio je dr. sc. Ante Žužul koji je uz ostalo iznio podatak da je 2017. pučka pravobraniteljica podnijela 34 prijave zbog isticanja zastava s grbom koji je sadržavao prvo bijelo polje.
“Neki žele da se mi bavimo samima dobom. To traže oni koji ne mogu podnijeti hrvatski grb ni hrvatsku slobodu. Hrvatski grb je naša istost, to je ono što jesmo, to je naša sloboda, naša budućnost i naša prošlost”, kazao je Žužul.
