Mirna Sporiš, prvakinja Baleta HNK, obilježava 30. godišnjicu umjetničkog rada

Mirna Sporiš, prvakinja Baleta HNK, obilježava 30. godišnjicu umjetničkog rada

Prvakinja Baleta Mirna Sporiš ove sezone obilježava 30. godišnjicu umjetničkog rada ostvarenog u Hrvatskome narodnom kazalištu.

Počela je plesati s pet godina a s devet upisuje školu za klasični balet u Zagrebu koju je završila 1990. godine u klasi profesorice Nade Herceg. Iste godine postala je članica Baleta HNK u Zagrebu te otplesala svoju prvu premijeru baleta “Trnoružica” , u korografiji W. Orlikovskoga.

Mirna Sporiš, prvakinja Baleta HNK, obilježava 30. godišnjicu umjetničkog rada

Godinu dana nakon dobiva prvu glavnu ulogu Klare u Ščelkunčiku, W. Orlikovskog, a na 18-ti rođendan. 1993. postaje solistica Baleta. Djevojku u Čudesnom Mandarinu, M. Šparembleka pleše 2003. godine a u listopadu je proglašena prvakinjom Baleta kao Quitri u Don Quijotu, D. Bogdanića.

U svojoj karijeri Mirna je otplesala klasične, neklasične, moderne i nacionalne baletne predstave poput Gamzati u Bajaderi, D. Bogdanića, Jele u Đavo u selu, Pie i Pina Mlakara, Swanilde u Coppeliji na Monmartreu, Y. Vamosa, Olimpija u Dami s kamelijama, D. Deana, Lise u Vragolastoj djevojci, V. Derevianko…

Akademiju dramske umjetnosti, smjer baletne pedagogije upisuje 2013. godine te je diplomirala 2016. u zvanju Baletnog pedagoga.

“30 godina profesionalnog umjetničkog rada u kazalištu lijepa je brojka i još kada joj se pribroji desetljeće baletnog obrazovanja, ispada da skoro cijeli život plešem. Ovaj poziv se odabire dok si još zaigrano dijete i dok maštaš o baletu kroz roza til haljinice i šlapice s kojima se pleše na vršcima prstiju. Naravno da iza tog dječačkog sna dolaze godine predanog i svakodnevnog vježbanja kako bi svoje tijelo doveli do savršenstva izvedbe baletnih pokreta koje prkose gravitaciji. Moj san se ostvario i uspjela sam postati primabalerina”, rekla je Mirna istaknuvši kako ustrajnost i snaga volje zajedno s talentom dovode umjetnika do točke gdje on može sa sigurnošću dosezati zvjezdane vrhunce.

Mirna Sporiš, prvakinja Baleta HNK, obilježava 30. godišnjicu umjetničkog rada

“Po prirodi sam vrlo živahnog i vrckavog karaktera a i same uloge su me pratile u tome, sve i do ove premijere Ponos i predrasude (L. Mujić) koju upravo pripremam i s kojom ću obilježit sve ove protekle godine u matičnom zagrebačkom kazalištu. Zahvalna sam što sam tolike godine opstala na vrhuncu baletne umjetnosti ponajviše volji, strpljenju, upornosti, energiji, pronalasku radosti u svakom koraku i najviše ljubavi koja prema stvaranju riječi u pokret čini moje tijelo živim. Kao plesač ću uvijek imati što za reći, jer godine u mom slučaju nisu prepreka”, istaknula je prvakinja Baleta koju gledate u ulozi Gđe Bennet u baletu Ponos i predrasude zagrebačkoga HNK u koreografiji Lea Mujića.

Maja Đurinović o Mirni Sporiš:

Mirna Sporiš obilježava 30-u obljetnicu umjetničkog rada u cijelosti ostvarenom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Oduvijek je željela biti balerina, i znala da će biti balerina, i kada se još kao učenica Škole i „mali miš“ (1984. u Ščelkunčiku u koreografiji Waczlawa Orlykowskog) prvi put našla na kazališnoj sceni počelo je ostvarenje njenog sna. Mirnina zaljubljenost u balet, radosno uzbuđenje pod svjetlima reflektora i izazovni trenutak otvaranja zastora punili su je umjetničkom i životnom strašću koja nije jenjala do danas.
Ljupka, nasmiješena lika, nižeg rasta, ostala je dvadeset godina djevojčica Klara u istom baletu, ali je ta „vječna djevojčica“ i – prvakinja baleta, istovremeno otplesala niz izrazito tehnički zahtjevnih varijacija, karakterno složenih i lirski proživljenih uloga. Pamti se njezina temperamenta Quitri, kao i snažna i sigurna Španjolka iz Orašara; bila je dirljiva Gamzati; nježna Jela i Julija. I tako dalje: podugačak je i impresivan broj uloga, kako u klasičnom tako i u ne manje zahtjevnom modernom repertoaru, koje je svaku sa jednakom pažnjom i predanom posvećenošću izrađivala i zaraznom energijom prenosila publici.

Foto: Boris Ščitar i Mara Bratoš