Nakon punih 27 godina postojanja poznati restoran Ljubekov gaj u Zelini, zbog kojeg je i napisan prvi Zakon o seoskom turizmu, promijeniti će uskoro, ako ne djelatnost, onda voditelja poslovanja jer je njegov vlasnik Robert Smrndić, pet godina nakon smrti oca, odlučio je okrenuti novu stranicu u njegovu poslovanju.
Robert Smrndić kaže da ne može više sam voditi i ugostiteljstvo i vinograd od gotovo četiri hektara, najveći u Sv. Ivanu Zelini, jer svaki od ta dva posla, koliko god izgledala na prvi pogled povezana, zapravo traže cijelog čovjeka veći dio dana, što je u današnjim otežanim uvjetima poslovanja, postalo preveliki teret za Smrndića.
Dodaje da je još prije dvije godine htio dati stari vinograd u zakup, ali ljudi koji su to htjeli preuzeti, nisu bili korektni jer sam i dalje trebao puno ulagati u nešto što godišnje daje 25.000 do 30.000 litara vina, a lani zbog jakog mraza samo 10.000 litara vina.
S druge strane, drži da Zagrepčani ne vole županijsku marku vina Kraljevina Zelina, je im je prekisela za razliku od Prigoraca i Zagoraca. “No, da bi cijelu priču dignuli na viši nivo, kao što rade ‘kemičari’ na Plešivici, moramo se udružiti, prevladati to da svako, bez obzira na to koliki vinograd ima, ima vino sa svojim imenom i prezimenom na tržištu, a to kod nas ne ide. Primjerice, i kad u udruzi Kraljevina Zelina dogovorimo najnižu otkupnu cijenu za kraljevinu, 35 kuna, uvijek se nađe netko ‘pametan’ tko će dati vino ispod te cijene i zato više nisam aktivan u radu udruge”, kaže Smrndić.
Legendarni Ljubekov gaj pamti i puno ljepše dane. Kum prvog seoskog turizma kod nas je odvjetnik Silvije Degen, a i danas se u trsovima mogu naći kumovi, kao što je Alija Memišević iz Živinice kod Tuzle. Ljubekov stol, između šanka i kuhinje, i danas postoji i tu nije mogao sjesti bilo tko. Stariji gosti se sjećaju da se znalo gdje se treba i kod koga naći, a jedna putna je znala potrajati.
Na naš upit tko su ‘kemičari’ s Plešivice, Smrndić odgovara da su to oni koji svake godine, bez obzira na prirodu, uvijek imaju isto vino. Kako je to moguće da priroda svake godine, bez obzira na broj sunčanih dana ili manje njih, daje uvijek isto vino, pita se on? Zna se da jedna obitelj u Francuskoj mora imati šest hektara vinograda, ako hoće živjeti od proizvodnje i prodaje vina!
Od bogate ponude aperativa koji se nude u Ljubekovu gaju, posebno treba izdvojiti domaći liker od lješnjaka Avellana tvrtke Kutil iz Sesveta, koji se proizvodi u limitiranoj seriji za samo 10 kupaca.
Smrndić je završio ugostiteljsku školu i poštuje struku, ali ne voli kad ljudi za dekantiranje vina uzimaju i tisuću kuna. To su gluposti koje ljudi plaćaju, ističe. Drži da je pravi gazda onaj koji nije nikome dužan, a poštuje svoj rad i svoje djelatnike. (M. Petković)
