Do velebnih vrata kurije Barač stiže se uskom cestom koja se penje uz brdo. Sam ulazak kroz perivoj u dužini od 300 metara, sa nizom stabala s obje strane, je kao da ulazite u drugi svijet.
A to je tek mali dio perivoja koji se proteže na čitavih 15.000 četvornih metara travnjaka i šume. Ispred kurije je fontana, a sklopu nje je i vinski podrum.
Izgrađena je 1794. godine na temeljima starije građevine koja je bila okružena vodom i koju se ulazilo preko mosta. Gradila ju je obitelj Drašković-Barač.
Kurija se mjenjala i nadograđivala tijekom vremena, mijenjali su se vlasnici i stanari…
Zadnji koji je živo na imanju, i to do 1938. godine, bio je Milutin Barač, značajno ime europske naftne povijesti. Bavio se iz hobija uzgojem pčela i konja. Izumio je košnicu za pčele tzv. baračevku.
Za vrijeme 2. svjetskog rata tu borave njemačke postrojbe, i sve do tada bila je sačuvana i održavana. Međutim nakon 19445. godine, kako je to bivalo u mnogim sličnim slučajevima, imanje je nacionalizirano i pretvoreno u poljoprivrednu zadrugu, podignuta je plantaža jabuka…
Osamdesetih godina kurija je napuštena, postupno propada, a plantaža jabuka zarasta u korov i šikaru.
Godine 2002. imanje je vraćeno obitelji koja ga polako obnavlja. Kurija je trenutno u visokom roh-bau stanju i na prodaju je.
Tekst & foto: Merica Mikuličin, turistički vodič
