Hrvatsko-češko društvo obilježilo je u utorak 150. godišnjicu pogibije hrvatskog političara Eugena Kvaternika u Rakovičkoj buni predavanjem povjesničara i bohemista Marijana Lipovca koji je govorio o Kvaternikovim vezama s Česima.
Lipovac je istaknuo da je Kvaternikov blizak suradnik dok je boravio u emigraciji bio češki književnik i revolucionar Josef Václav Frič koji je kasnije, 1874., osnovao Češku besedu Zagreb.
Kvaternik je zajedno s Antom Starčevićem na Hrvatskom saboru 1861. stvorio pravašku ideologiju koja polazi od toga da Hrvatska ima svoje državno pravo na samostalnost i da ju s Austrijom i Ugarskom ne vežu nikakve državnopravne veze, osim eventualno osobe zajedničkog vladara. Slično je Češku vidio i Frič koji je od 1859. živio u emigraciji nakon što je više godina proveo u zatvorima.
U to su vrijeme većinska češka i hrvatska politika rješenje državnopravnog položaja hrvatskih i čeških zemalja vidjele u sastavu Habsburške monarhije koja bi se federalizirala, što je bio proklamirano idejom austroslavizma 1848. Fričevi i Kvaternikovi putevi poklopit će se nakon što je Kvaternik 1862. otišao u emigraciju kako bi se za svoj cilj, samostalnu Hrvatsku, borio u inozemstvu, što je pokušao i ranije, od 1857. do 1860.
„U to vrijeme u Europi je postojao cijeli niz neriješenih nacionalnih pitanja, uglavnom u srednjoj i istočnoj Europi, čak i kod velikih naroda: Italija se ujedinila 1861., a Njemačka će 1871. Tu su još bili Poljaci, Mađari, Česi, Hrvati i drugi narodi. U to vrijeme u emigraciji je živio velik broj emigranata iz tih naroda koji su kovali planove za oslobođenje svojih zemalja, kao i za njihovo spajanje u veće federacije ili konfederacije kao jamaca sigurnosti od velikih sila, i to je te revolucionare upućivalo na suradnju i na zajedničke akcije. Velike nade polagali su u Francusku kojom je tada vladao car Napoleon III., a koji je imao ambiciju poput svog strica napraviti novi poredak u Europi, što bi mnogim narodima otvorilo put u slobodu i samostalnost“, kazao je Lipovac.
Važan događaj koji se u to doba odigravao u Europi bio je ustanak u Poljskoj protiv ruske vlasti koji je trajao od siječnja 1863. do kolovoza 1864., s kojim je simpatizirao i Napoleon III. I Kvaternik se nadao pomoći Napoleona i francuske politike u rješavanju hrvatskog pitanja.
Austrijske vlasti su ga u listopadu 1863. izgnale iz Monarhije i on dolazi u Pariz gdje se prvi put susreo s Fričem 8. studenog na sastanku Čeha koji su slavili godišnjicu bitke na Bijeloj gori. Frič je u to vrijeme bio agent poljske revolucionarne vlade i zadaća mu je bila regrutirati češke dobrovoljce, ali i kontaktirati predstavnike drugih naroda Austrije, posebno Hrvata i Mađara.
Frič i Kvaternik počeli su planirati i oslobodilačke akcije u Hrvatskoj uz pomoć Italije. Frič je sastavio plan revolucionarne akcije u Češkoj koji podrazumijeva i zajedničke oružane akcije s Poljacima, Mađarima i Hrvatima. U tom dokumentu piše da Česi osobito u Hrvatima imaju vjerne i zahvalne saveznike.
Kvaternik je dijelom odstupio od svoje ideje o potpuno samostalnoj Hrvatskoj i založio se za Podunavsku konfederaciju koja bi obuhvatila Hrvatsku, Mađarsku, Češku i Poljsku. U isto vrijeme postojala je ideja mađarskog revolucionara Lajosa Kossutha o Podunavskoj konfederaciji koja bi obuhvatila Srbiju, Hrvatsku, Mađarsku i Rumunjsku, a zatim i Češku i Poljsku, odnosno koja bi Hrvatsku i Mađarsku vezala uz pravoslavne zemlje, a time i uz Rusiju. Ta je ideja dobila potporu i francuske i talijanske politike, što je Kvaterniku onemogućilo uspjeh.
Ipak, u svibnju 1864. počeo se spremati ustanak u Hrvatskoj kojoj je izrađen čak i grb koji je napravio upravo Frič. Sastojao se od grbova Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, ali i Kranjske jer se računalo s pripojenjem slovenskih zemalja Hrvatskoj. Na grbu je bilo i geslo poljskih revolucionara: Jednakost, sloboda, nezavisnost. Međutim, slom poljskog ustanka u kolovozu 1864. osujetio je sve ove planove, tim više što je Italija odustala od ideje da se njena vojska iskrca u Hrvatskoj.
Kvaternik je bio rezigniran i jedino se još pouzdavao u Friča kao vezu s Parizom i tamošnjim revolucionarima. U lipnju 1865. uz Fričovu pomoć pokušavao je uspostaviti kontakte s praškim novinama Narodni listy kako bi stekao simpatije češke političke javnosti što bi mu pripremilo teren za povratak u Hrvatsku. No zbog Kvaternikovih kritika češke politike njegova suradnja s Narodnim listima nije se ostvarila.
Uz ostalo zamjerao je austroslavizam i zalaganje za pretvaranje Habsburške monarhije u federaciju, smatrajući da Česi moraju inzistirati na samostalnosti češke krune. Kvaternik je 1865. ponovno bio u kontaktu s Fričem koji se uoči rata Austrije i Pruske namjeravao povezati se s Pruskom kako bi se austrijskim porazom otvorio put zadovoljenju čeških zahtjeva.
Kvaternik je te planove pozdravio, ali je Friča upozorio na opasnost prevelike ovisnosti o pruskoj politici jer se ipak radi o češkim prirodnim neprijateljima. Kvaternik je naime i dalje pomoć očekivao od Francuske, a ne od Pruske koja je u savezu s Rusijom koja tlači Poljake, i predviđa da će se Napoleon III. prilikom goleme pregradnje Europe koja predstoji založiti svim silama za rekonstituciju češke kraljevine u njenim najširim granicama, što bi uključilo i Slovake.
Češka bi po Kvaterniku morala obuhvatiti i Slovačku jer će time Česi izaći na Dunav, a njime do Crnog mora. Unatoč austrijskog poraza kod Sadove 1866. Fričevi planovi se nisu ostvarili. Kvaternik se 1867. vratio u Hrvatsku i realizirao svoje planove o ustanku protiv austrijske vlasti u Hrvatskoj te je u Rakovici kod Slunja 8. listopada 1871. proglasio samostalnu Hrvatsku i formirao njenu narodnu vladu koja je kao svoj pečat koristila upravo onaj koji je 1864. izradio Frič.
Rakovička buna je međutim ugušena nakon tri dana, Eugen Kvaternik ubijen je u klancu Ljupča kraj Plaškoga 11. listopada 1871. Frič je pak odustao od svojih revolucionarnih planova te je 1873. došao u Zagreb i postao urednik vladinih novina Agramer Zeitung.
Putevi dvojice nekadašnjih suradnika tako su se u potpunosti razišli, no ideje kojima su težili prije više od 150 godina, samostalna Hrvatska i samostalna Češka, danas su realnost.
