HRVATSKI STRUČNJAK OTKRIVA: Za čupanje stabala tijekom ljetnih oluja kriv je ljudski nemar

Nevrijeme - oboreno drvo

Svakog ljeta svjedoci smo ljetnih oluja i nevremena tijekom kojih se dogode i čupanja stabala, lomovi stabala i granja koji nerijetko dovode ljude u pogibelj te ostavljaju veliku materijalnu štetu.

Tijekom takvih vremenskih (ne)prilika kojima sve češće svjedočimo treba u prvom redu treba razlikovati vjetroizvalu – takozvano čupanje stabala od lomova stabala ili nekih dijelova stabla, savjetuje Fran Poštenjak (30) iz Jastrebarskog, poduzetnik, vlasnik tvrtke Arboring, prvi je hrvatski doktor za drveće, zahvaljujući čijem obrazovanju u Velikoj Britaniji, znanstvenom radu Hrvatska se svrstala među rijetke države svijeta koje imaju doktore za drveće, preciznije za arborikulturu.

Gotovo svako stablo kojem se pruži adekvatna njega može svojem okolišu predstavljati ukras, a ne prijetnju. No zanemarivanje nekih temeljnih pravila sadnje, njege i održavanja stabala u gradovima, upravo tijekom ljetnih oluja i nevremena može dovesti do katastrofalnih posljedica, ne samo po imovinu građana, nego i njihove živote, na što svaka odgovorna jedinica lokalne samouprave i uprave u Hrvatskoj treba voditi računa.

“Vjetroizvale se događaju u gradovima zbog urbanog tla koje je jako izmijenjeno pod velikim utjecajem čovjeka i građevinskog otpada te su frakcije tla često nepovezane. U urbanim tlima nema stijena koje služe korijenu kao čvrsti oslonac. Za cijelu struku to predstavlja problem jer kod vjetroizvale nastradaju stabla koja mogu biti i savršeno zdrava. Novija je praksa da se kod podizanja novih nasada koriste i posebno projektirane jame za sadnju koje su specifično dizajnirane kako bi ublažile sve negativne efekte koje urbani ekosustav nosi sa sobom. Lomovi stabla ili dijelova krošnje najčešće se događaju zbog djelovanja štetnika koji oštećuju drvo. Najčešći primjer za to su gljive truležnice koje se hrane pojedinim spojevima koje drvo proizvodi svojim rastom. Svojim djelovanjem one smanjuju otpornost stabla na jako veliku silu koju udar vjetra stvara na krošnju što se prenosi na pojedinu granu ili samo deblo koje je pod utjecajem štetnika. Zbog toga se stabla ili grane u krošnji lome i često izazivaju i znatnu materijalnu štetu” – analizirao je prvi hrvatski doktor za drveće u Hrvatskoj.

Također, značajan je i negativan utjecaj strujanja zraka u urbanim prostorima, takozvanim “kanjonima”, između visokih zgrada koji usmjeravaju, a ponegdje i pojačavaju silu vjetra i turbulencije.

Moramo shvatiti da u prirodi sva biocenoza djeluje kako bi se maksimalno potpomogla i održala pa tako na rubu šume grmlje štiti niža stabla na obodu, a stabla u šumi, u sklopu, štite jedno drugo i umanjuju sile koje na njih djeluju. Upravo taj efekt zajedno sa upotrebom strukturnog tla mora se početi uvoditi kao praksa u osnivanju nove zelene infrastrukture. Takav način gospodarenja je na duge staze, a ne zaboravimo da stabla mogu živjeti jako dugo, puno isplativiji i u financijskom smislu – ističe Fran Poštenjak.

No također važno je naglasiti u analizi stanja da se polako događaju pozitivne promjene, te da gradovi sve više ulažu u katastre zelenila i kontrolu stabala. No postoji nekoliko važnih čimbenika koji utječu na sigurnost građana i imovine u ovom slučaju.
• Kontrolu stabala moraju raditi ljudi koji su posebno educirani za kontrolu stabala jer u protivnom lako je previdjeti neke opasne simptome koji se nalaze na stablima.
• Prilikom kontrole treba koristiti ispitane i po mogućnosti certificirane metode kontrole stabala jer su one sustavno razvijane i testirane na milijunima stabala. Takve kontrole izlučile su nesavršenosti koje bi se javile prilikom sastavljanja novih obrazaca.
• Kontrolu stabala u gradu potrebno je provoditi najkasnije svake druge godine. Praksa je u razvijenijim državama da se mjesta koja se jako često koriste, a pogotovo gdje borave djeca, kontroliraju svakih 6 mjeseci.
• Jasno je da sve to znatno poskupljuje održavanje zelenila, međutim, u današnje vrijeme ne treba polemizirati o potrebi javno odgovornog gospodarenja zelenilom za koje je u više studija dokazano da i uz takvo intenzivnije gospodarenje donosi puno više direktnih i indirektnih koristi.

Recept za uspješno gospodarenje zelenilom je poprilično jasan i jednostavan. Kvalitetnim planiranjem okućnica i izborom vrste posao se kud i kamo olakšava. Redovna njega stabala u prosjeku svake dvije godine kod mladih i svakih 5 godina kod starijih stabala otklonit će moguće opasne simptome i kada uz brigu vlasnika dodamo i kontrolu stabala od strane visoko specijaliziranog stručnog kadra možemo biti sigurni da su u tom slučaju imovina i ljudi sigurni, osim u slučaju nepredvidivo jakog nevremena.

“Da bi se izbjegle greške koje mogu u budućnosti dovesti do čupanja stabala tijekom ljetnog nevremena tj. da se ne bi dogodile vjetroizvale i lomovi stabala potrebno voditi brigu o selekciji vrsta i njihovoj anatomskoj građi i nadzemnih i podzemnih organa. Posebno je važno u blizini objekta ili druge imovine izbjegavati sadnju stabala plitkog korijena npr. smreka, bukva, breza i brijest i dr. Također, svako posađeno stablo potrebno je prema njegovoj ulozi u prostoru adekvatno formirati i njegovati u određenim vremenskim intervalima kako bismo preduhitrili nastajanje defekata na stablu ili u krošnji npr. formiranje rašljanja sa uraslom korom- ‘V’- rašlje, grane koje bi urastale u ko-dominantna debalca ili se mehanički oštećivale udaranjem u druge grane“ – savjetuje Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće u Hrvatskoj.

Foto: Arboring

Komentari