PLIVAO NIZ NERETVU, ISPLIVAO MED DRAVOM I MUROM: Mir, urednost i red odlika je Međimuraca a to su primijenili i na okoliš o odnos prema društvu. Lako se naviknuti na Međimurje
Piše: Igor Zovko
“I, Zovko, kak ti se sviđa u Međimurju”, pita me Žare,
Čakovčanin, bivši dragovoljac koji i danas radi, ni ne pomišlja na mirovinu, a njegov vozni park je impresivan – na piće u Pacifik, kafić u kojem se sluša stari dobri rock’n’roll, dolazi na MTB biciklu. I na posao ide “beciklinom”. To mu je jedino prometalo.
“Žare, bola, svugdje ti je dobro kad si zdrav i imaš love”, odgovaram mu u šali.
“Bog i bogme (nije psovka, op.a., to je znak potvrde, da je netko u pravu)”, veli Žare.
Škrinja koja se stalno otkriva
Unatoč toj činjenici, ipak, Međimurje je pozitivni magnet, privlači ljepotom, a na to se lako naviknuti. Godinu i pol života u Međimurju djeluje kao prirodni sedativ. Grad je malen, povijesna jezgra je praktički Stari grad Zrinskih i jedna ulica, a okolo su kvartovi s predivnim kućama i okućnicama. Ovdje se lako naviknuti na život.
U odnosu na Zagreb sve je sporije, mirnije, bolnica i odnos osoblja prema pacijentima je kao u hotelu, nema buke, osim dosadnih kosilica od proljeća do kasne jeseni, a gradom se možete bez strha prošetati u bilo koje doba noći.
Obišao sam dosta naselja, od Macinca, Gornje Dubrave, do Štrigove, brdoviti kraj, Međimurske Alpe, koji je dušu dao za bicikliranje.
Toplice Sveti Martin na Muri liječe kosti, mir uz Muru, koja nije za kupanje, u Murskom Središću je također ljekovit, a spomenik rudaru podsjeća na težak život Međimuraca, koji su zarađivali kruh sa sedam kora u utrobi “črne mati zemle’.
Od mojeg doma u Mostaru, rudarsko okno na Rudniku, bilo je oko 500 metara udaljeno.
Spomen na seljake
Međimurci su svoj dio radničke povijesti sačuvali. U Prelogu, pak, postoji spomenik Preložanima koji su se utopili u Dravi 1953. Čamac koji je prevozio ljude preko Drave koji su išli rezati šibe, prevrnuo se zbog prepunjenosti. Utopili su se Ivan Božek, Andrija Malek, Ivan Novak, Magdalena Kramar, Ana Mikec, Stjepan Šestan, Štefanija Božek, Mijo Lukačić, Margareta Pavčec, Đuro Zvornik, Ivan Zvornik, Antun Možek, Ivan Sinković i Stjepan Novak. Spomen na te obične, vrijedne i nesretne ljude, stoji i danas.
Vraćaju se ‘dimo’
Međimurje je teško otkriti, ne zato što se skriva, nego zato jer je ta škrinja prepuna lijepih sitnica. Ljudi putuju i rade u Zagrebu, i svaki se dan vraćaju u Međimurje. Profesorica zemljopisa Josipa, potom profesori s fakulteta, ili s instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, kažu mi – volim Zagreb, ali kad dođem u svoj vrt, tu mi je najljepše.
Međimurci, možda na prvi pogled djeluju distancirani, pa i hladni, ali nisu. To su ljudi koji imaju slične probleme poput ljudi u bilo kojem dijelu Hrvatske, Hercegovine ili svijeta. Drže to za sebe, kao da ne žele druge opterećivati svojim jadima.
S njima ste načisto, a i oni vole da ste vi s njima takvi. Nemojte ih muljati ni varati.
Politika je u podrumu
O politici imaju svoj stav, ali ga ne nameću drugima.
Stara je izreka da je Međimurcima politika u podrumu, a Bog na tavanu. Oni su u hiži i žive pošteno svoje živote. Svojedobno sam s uspješnim poduzetnikom bio u njegovoj vili s bazenom i jacuzijem u Železnoj Gori, koju iznajmljuje gostima.
S njegove terase vidio sam tri četiri zemlje – Hrvatsku, Sloveniju, u daljini austrijske Alpe, a sa strane Mađarsku. Nije mu ispod časti sortirati otpad. Još smo otišli kod njega na ručak. Ovdje je turizam ono što i jest – tercijarna industrija. Dodatni prihod.
Sitnice koje dosta znače
Je li sve tako savršeno? Naravno da nije. Iako su jako vrijedni, nezaposlenost je oko 4 posto, nisu po primanjima pri vrhu u Hrvatskoj. Prosječna neto plaća u svibnju je bila 1209 eura. Ispod prosjeka. Zato dosta ljudi radi preko tjedna u Austriji i Njemačkoj, a za vikend se vraćaju “dimo” (doma). Mirovine će im biti dostojne starenja. Stanovi za najam su oko 400 eura, ali je svaki pristojan i čist. Čakovec također muku muči s parkiralištima, a dio zasluge ide za to jer Čakovec nema javni prijevoz. Varaždin, veći grad, riješio je to mini busevima.
Povezanost Čakovca s okolnim mjestima autobusima nije česta ako nema škole. Dobra je povezanost vlakom s Varaždinom, ali do Zagreba se putuje najmanje tri sata. Zato dosta ljudi dijeli prijevoz autima. Do izlaza Zagreb Istok treba oko 50 minuta normalne vožnje autocestom.
Lampa nasrid Vinkovaca
Ono što me je iznenadilo je relativno loša osvijetljenost ulica na Jugu, naselju s predivnim obiteljskim kućama i okućnicama, koje je idealno za večernje šetnje. No, ulična rasvjeta ne pokriva svaki korak u dosta ulica, pa mi se činilo da bolje vidim onu lampu nasrid Vinkovaca nego sljedeće svjetlo. Čemu svjetlosna ekologija ako čovjek polomi noge u mraku?
Sve u svemu, Međimurje dobronamjerna čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim, ali može – mirnodušnim.
Možda je za ostatak Hrvatske negdje na vrhu, krajnja županija. No taj je kraj prvo što stranci vide kad dolaze u Hrvatsku iz tog smjera. I vide taj predivni vrt zvani Međimurje. Ne znam gdje će me moja Neretva života odnijeti. ali znam da će uvijek u meni ostati onaj dio Međimurja, i da ću u duši barem malo uvijek biti – MeđiMostarec.
– – –
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
