Boris Šitum “doveo” Brigitte u Imotsku krajinu

Ako ste se posljednjih dana zaputili starom cestom preko Trilja do Imotskog, niste mogli ne prikočiti u Cisti Provo… Tamo vas s jumbo-plakata palcem pozdravlja jedna simpatična dama u godinama. Kako će se ispostaviti, dobar dio ovdašnje populacije gospođu zna iz – prve ruke.

brigitte

Brigitte Karbach, koji su odmila zvali Brigittchen, rodila se 1941. i radila u Koblenzu cijeli svoj život, do smrti 2008. godine. Bila je prostitutka, ali to vijećnicima Koblenza nije smetalo da je proglase počasnom građankom, piše Slobodna Dalmacija.

Štoviše, da snime film Palac za Koblenz, u kojemu je prikazana ravnopravno s drugim uglednicima ovoga grada na Rajni od stotinjak tisuća stanovnika.

A ni stari gastarbajteri Imotske krajine nisu imali ništa protiv još jednom vidjeti staru prijateljicu. Ne bismo znali ništa od ovoga da nam to nije objasnio autor plakata Boris Šitum.

Na tom se prostoru, inače, svakog mjeseca predstavlja jedan suvremeni hrvatski i svjetski umjetnik, u sklopu projekta Kalendar, kojeg treću godinu zaredom organiziraju Udruga KVART i HULU iz Splita.

Jumbo-plakat se nalazi na privatnom posjedu i koristi se isključivo za umjetničke svrhe, s namjerom da stvaralaštvo izvuče iz uobičajenog galerijskog konteksta, po sistemu “jedan mjesec, jedan umjetnik”. Srpanj je Borisov.

Uglavnom, Šitumov se rad objašnjava naslovom Brigitte – palac za Hrvatsku i sviješću da je prilično autoreferencijalan. Kako zato što Brigittchen iz prve prepoznaju samo stariji muškarci ovoga kraja, tako i stoga što je, objašnjava autor, i naš nacionalni odnos prema EU dobrim dijelom takav.

“Njemačka nam je uvijek bila nekakav uzor, a ova stvar s počasnom građankom Brigitte je zanimljiva jer svjedoči o društvu lišenom licemjerja i lažnog morala. Kod nas je situacija malo drugačija, zapravo obrnuta, jer imamo političku i nacionalnu prostituciju, koja se ne libi rasprodaje zemlje, i uzničkog odnosa prema moći i kapitalu, a deklarira rodoljublje i slobodnu volju.” objašnjava u dahu Boris ono što mu se čini očitim.

O svom konceptu kaže kako predstavlja nostalgičnu priču o Europi nekad i sad. “Za vrijeme odlaska prvih gastarbajtera u Njemačku, 60-ih godina, kontrast svjetonazora i običaja bio je ogroman. Sada je situacija drugačija, nema više iznenađenja i ‘obećane zemlje’. Starica na slici ipak nam zbog dobrih starih vremena daje podršku za ulazak u EU… Možda je najbolje već prošlo, mi uvijek nekako kasnimo.” tumači svoj rad Šitum.

O tome kako je on uopće doznao za cijelu priču, Boris kaže kako je u studentskim danima, prilikom posjeta ocu, i sam imao “inicijaciju” kod Brigitte. “Bio je to više kulturološki nego seksualni čin, sve u svemu”, kaže Šitum u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.