Otto Barić, poznati nogometni trener, preminuo je u KB Dubrava od posljedica zaraze koronavirusom.
Jedan od najuspješnijih hrvatskih nogometnih trenera svih vremena i bivši izbornik hrvatske reprezentacije rođen je u Plasnicama 19. lipnja 1933. godine. Igračku karijeru počeo je kao junior Dinama, a u seniorskoj karijeri branio je boje Metalca i Lokomotive.
Nogometni trener je od 1963. godine, a u svojoj dugogodišnjoj karijeri na klupskom je planu vodio zagrebačku Lokomotivu, Opel-Rüsselsheim, Germaniju Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK, Zagreb, Dinamo iz Vinkovaca, Sturm, bečki Rapid, Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo i Fenerbahče.
Otto Barić bio je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od srpnja 2002. do završetka Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine. U 24 utakmice za kormilom vatrenih ostvario je 11 pobjeda, 8 remija i 5 poraza.
Prije hrvatske, bio je izbornik austrijske nogometne reprezentacije od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. godine i u 22 utakmice ostvario 7 pobjeda, 6 remija te 9 poraza, odnosno izbornik albanske reprezentacije u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 22. studenoga 2007. godine.
U jednom je razdoblju bio sportski direktor Austrije Salzburg, direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije i asistent Miroslavu Blaževiću na klupi Vatrenih na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine.
U svojoj bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971., 1972.), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983., 1987., 1988.), četiri Kupa (1983., 1984., 1985., 1987.), dva Superkupa (1987., 1988.) i ostvario plasman u finale Kupa pobjednika kupova (1985.), sa Sturmom osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990.), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992., 1994.), austrijski Kup (1993.) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994.), sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997.) i Kup (1997.), sa Stuttgartom ostvario plasman u finale njemačkog Kupa (1986.), sa Zagrebom ostvario plasman u Prvu ligu (1976.), a s amaterskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov prvaka Balkana (1976.) i naslov europskog prvaka (1978.).
