Copernicus služba za klimatske promjene (C3S) danas je objavila da je 2019. peta u nizu izuzetno toplih godina i druga globalno najtoplija godina ikada zabilježena.
“Godina 2019. je bila još jedna iznimno topla, točnije druga globalno najtoplija godina prema našim podacima, pri čemu su mnogi pojedinačni mjeseci oborili rekorde”, izjavio je Carlo Buontempo, voditelj Copernicus službe za klimatske promjene (C3S).
Zajedno s Copernicus službom za nadzor atmosfere (CAMS), C3S izvještava kako i koncentracije CO2 u atmosferi nastavljaju rasti. Njihovi podaci pružaju prvu cjelovitu, globalnu sliku temperatura i razina CO2 u 2019.
Objavljeni rezultati su u skladu s prethodnim predviđanjima Svjetske meteorološke organizacije (WMO) i Global Carbon Project (GCP) za 2019. WMO je procijenila kako će 2019. vjerojatno biti druga ili treća najtoplija zabilježena godina, dok su i WMO i GCP naznačili kako atmosferska koncentracija CO2 nastavlja rasti.
C3S i CAMS su implementirani od strane europskog centra za srednjoročne prognoze (European Centre for Medium-Range Weather Forecasts) u ime Europske unije. Njihove usluge, između mnogih drugih klimatskih varijabli, pružaju osigurano kvalitetne podatke o temperaturama i koncentracijama CO2 u 2019.
Skup podataka o temperaturi kojeg C3S pruža pokazuje kako je globalna površinska temperatura zraka bila 0.04 °C niža nego 2016., najtoplije zabilježene godine.
Podaci također pokazuju da je zadnjih pet godina bilo najtoplije ikad zabilježenih, sa 2019. kao drugom najtoplijom te 2010.-2019. kao najtoplijim zabilježenim desetljećem te da je 2019. je skoro 0.6 °C toplija nego prosjek od 1981.-2010.
Prosječna temperatura posljednjih pet godina bila je između 1,1. i 1,2. °C više nego na predindustrijskoj razini definiranoj od strane Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC).
Europa je doživjela svoju najtopliju kalendarsku godinu ikad zabilježenu, malo iznad 2014., 2015. i 2018. godine, a prema satelitskim mjerenjima globalnih atmosferskih koncentracija C02 nastavlja rasti u 2019., za 2.3 ± 0.8 ppm.
Najveće zagrijavanje u usporedbi s prosjekom 1981.-2010. dogodilo se na Aljasci i drugim velikim dijelovima Arktika. Većina zemljišta bila je toplija od prosjeka, posebice istočna i južna Europa, južna Afrika i Australija. Nasuprot tomu, središnja i jugoistočna Kanada doživjela je ispodprosječne godišnje temperature.
U Europi su sva godišnja doba bila toplija nego inače, a ljeto i jesen četvrta najtoplije zabilježena. Niti jedna sezona nije bila rekordna u pogledu prosječne temperature, ali Europa je ipak zabilježila svoju najtopliju kalendarsku godinu.
Detaljniju analizu klime u Europi Copernicus će predstaviti u svom Europskom stanju klime 2019. (European State of the Climate 2019), planiranom za objavu u travnju.
“Činjenica da su posljednjih pet godina najtoplijih pet ikad zabilježenih alarmantan je znak. Jedan ili više toplijih mjeseci može biti zabrinjavajuće, no ne predstavlja klimatski trend jer mjesečna odstupanja temperature variraju, a neke regije se na neko vrijeme mogu pokazati ispod prosjeka. Svakodnevno izrađujemo podatke s potpunom globalnom pokrivenošću temperature te na mjesečnoj i godišnjoj bazi objavljujemo sažetke temeljene na tim podacima koji trenutno sežu do 1979. Za utvrđivanje mogućih dugoročnih trendova povezanih s klimatskim promjenama promatranja koja datiraju u prošlost su neprocjenjiva. Stoga uspoređujemo naše podatke s podacima koji sežu iz predindustrijskog razdoblja kako bi utvrdili te dugoročne klimatske trendove”, izjavio je Jean-Noël Thépaut, direktor ECMWF Copernicusa.
