Jedan projekt predsjednika HAZU-a Velimira Neidhardta uvršten je u kapitalnu monografiju opsega gotovo 400 stranica – Atlas of Never Built Architecture.
Nakon što je na velikom međunarodnom natječaju za novi putnički terminal zračne luke u Zagrebu arhitekt akademik Velimir Neidhardt (s akademikom Brankom Kinclom i Jurom Radićem) 2008. godine osvojio prvu nagradu pobijedivši svjetski etablirane autore i dobitnike Pritzkerove nagrade, poput Sir Normana Fostera, Zahe Hadid i Shigeru Bana, jedan njegov projekt ponovno je pozicioniran uz bok ključnih korifeja svjetske arhitektonske scene, objavio je HAZU.
Ugledni izdavač Phaidon nedavno je objavio kapitalnu monografiju opsega gotovo 400 stranica – Atlas of Never Built Architecture – o istaknutim neizgrađenim arhitektonskim projektima iz cijeloga svijeta, od Sjeverne Amerike do Australije, među koje je uvršteno i jedno paradigmatsko djelo sakralne tematike akademika Velimira Neidhardta.
Riječ je o kompozicijski sjajnoj crkvi sv. Ivana Evanđelista u Novom Zagrebu koju je projektirao 1991. kroz artikuliranu igru osnovnih oblika trokuta, kruga i pravokutnika – kreirajući u specifičnom geometrijskom ‘pomaku’ postmodernističku parafrazu klasičnih Bauhasovih likovnih idioma.
Nerealizirana arhitektura 20. i 21. stoljeća u publikaciji je predstavljena u poglavljima strukturiranima po geografskom kriteriju, s brojnim ambicioznim i inovativnim projektima raznih tipologija koji zbog avangardnosti ili tehnološke zahtjevnosti nisu imali prilike biti izvedeni, ali su pokazali doseg projektantske domišljatosti i kreativnosti svoga vremena.
Tako se u knjizi mogu naći manje poznate autorske skice i nacrti začetnika moderne – Petera Behrensa, Waltera Gropiusa, Franka Lloyda Wrighta, Miesa van der Rohea pa i Le Corbusiera; nekoliko ključnih postmodernističkih zvijezda poput Alda Rossia, Michaela Gravesa ili Charlesa Moorea; zatim, uz ranije spomenute dobitnike Pritzkera (‘arhitektonskog Nobela’), tu su i Rem Koolhaas, Frank Gehry, Otto Frei, Jean Nouvel i još mnogi drugi, a uvršteni su i vizionari kao što su Buckminster Fuller ili nešto mlađi Steven Holl i Peter Eisenman.
Iz regije su zastupljeni Jože Plečnik (otac slovenske moderne arhitekture) s nerealiziranom zgradom parlamenta u Ljubljani, Edvard Ravnikar s vijećnicom u Skoplju i Marko Mušič s centrom mladih „Boro i Ramiz“ u Prištini. Srbija je pak prezentirana kroz samo jednu nerealiziranu ideju – projekt japanskog autora Sou Fujimota za Beton halu u Beogradu.
Hrvatska je arhitektura u ovoj monografiji dobila posebno mjesto s dva rada naših autora – uz spomenuti projekt akademika Neidhardta tu je i antologijski prijedlog Vladimira Turine koji je 1949. osmislio tehnološki napredno Kombinirano plivalište na Sušaku.
Naći se u ovako prestižnoj, međunarodno relevantnoj monografiji važno je postignuće ne samo za autora, već i za vidljivost hrvatske arhitekture na svjetskoj arhitektonskoj sceni.
