Neki kažu da su purgeri samo oni čija obitelj živi u Zagrebu barem pet generacija. Neki su blaži pa tvrde da možeš bitipurger već ako su ti baka i djed rođeni u Zagrebu.
A za Hrvate iz drugih regija purgeri su svi rođeni u našem glavnom gradu bez obzira na porijeklo. Za naše sugrađane starije životne dobi koji su uvijek zbigecani i imaju bečke manire obično kažemo: “Joj, on ti je stari purger.”
Odakle dolazi ta riječ i koje je bilo njezino značenje, objašnjava Mirsela Alić na portalu Povijest.hr.
Ona piše da se pronalaženje odgovora na ovo pitanje moramo vratiti u srednji vijek kada Zagreba još nije bilo.
Utvrđeni Gradec i utvrđeni Kaptol stajali su svaki na svom brežuljku, a u njima su živjela gospoda i obrtnici, odnosno crkvenjaci. Jadni kmetovi nisu imali tu privilegiju, nego su živjeli u selima oko ova dva utvrđena naselja, ostavljeni na milost i nemilost barbarskih naroda.
U 13. stoljeću područje današnjeg Zagreba poharali su Tatari. Kralj Bela IV. uviđa da je potrebno naseljavanje i stoga poziva seljake, obrtnike i trgovce iz prijateljskog njemačkog carstva. Doseljavanjem njemačkog stanovništva širi se njemački jezik koji će tijekom narednih stoljeća imati velik utjecaj ne samo na zagrebački govor, nego i na hrvatski standardni jezik.
Nijemci su Zagreb nazivali Agram, pa zagrebački njemački nazivamo Agramer Deutsch.
Na njemačkom se jeziku utvrda kaže Burg, a onaj tko u njoj živi je Bürger. S vremenom se riječ iskrivila u purger.
Dakle, purgeri su bili građani koji su se razlikovati od kmetova iz okolnih sela poput Šestina, Vrapča ili Črnomerca.
