Dokumentarni film “Dragi Lastane!”, premijerno prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa, nakon više od četiri desetljeća otkriva jednu od “najčuvanijih tajni hrvatskog novinarstva”.
A ona glasi: Tko stoji iza Lastana, pjegavog momka koji i danas u Modroj lasti odgovara na pitanja znatiželjnih i zbunjenih tinejdžera. Redateljica Irena Škorić i sama je bila jedna od mnogih čitateljica “Modre laste” u kojoj je, kako kaže, uz strip na zadnjoj stranici najprije čitala stranice s Lastanom.
Godinama je pokušava saznati tko se krije iza Lastana, a kada je odlučila napraviti film o tome naišla je na mnoge prepreke zbog čvrstog kodeksa šutnje u uredništvu časopisa, koji se ponekad odnosio čak i na Lastanove članove obitelji.
Pišući Lastanu kao nerijetko jedinoj osobi kojoj se mogu obratiti, djeca su zamišljala kako bi Lastan mogao izgledati, nisu bili sigurni niti je li riječ o muškarcu ili ženi, a mogli su se osloniti samo na crtež u rubrici koji je napravio Ivica Bednjanec.
Uz razgovore s mnogima koji su stvarali lik, otkriveno je da su od uvođenja rubrike 1969. u tada najtiražnijem časopisu za djecu bila najmanje četvorica Lastana, dok se identitet sadašnjeg, koji dobiva ipak više e-mailova nego pisama, još čuva u tajnosti.
Rubriku je osmislio novinar i publicist Rudi Aljinović, danas 78-godišnjak, koji je zamolio djecu da mu pišu i pitaju ga za savjete, a odaziv je bio ogroman. Aljinović kaže da su se pedesetih časopisi djeci obraćali “s visoka”, govorili im da trebaju biti dobri i poslušni, što je on promijenio i usmjerio rubriku tako da im se približi rješavanjem konkretnih problema.
“Ne bih glorificirao to vrijeme, bio je to novinarski posao, bio sam slobodnjak i trebao mi je stalni honorar, a “Modra lasta” je izlazila dva puta mjesečno i bila dobar izvor prihoda”, rekao je Aljinović, koji je dao prepoznatljivi “šaljivi štih” u odgovorima o ponekad vrlo ozbiljnim temama.
Da to nije bio samo posao smatra Saša Drach, novinar i prevoditelj, koji je bio Lastan dvadesetak godina, počevši od devedesetih. “Pitanja i odgovori nisu se puno promijenili od samih početaka do danas, no u redakciji smo htjeli svaki odgovor pretvoriti u neku vrstu šale jer se tražila duhovita rubrika koju će klinci čitati, dok su ozbiljne odgovore mogli čuti i kod kuće”, kazao je Drach.
U filmu se pojavljuju i nekadašnji čitatelji Modre laste koji su slali pisma Lastanu, a i u odrasloj dobi prisjećaju se koliko im je značilo da imaju nekoga kome mogu anonimno postaviti pitanje o raznim problemima, bez da ih se osuđuje. Nerijetko su, kažu, i prije nego što bi dobili odgovor od Lastana rješenje pronašli u nekom od objavljenih pisama.
Autori pisama najčešće su se potpisivali kao “zaljubljena”, “neutješna”, “nesretna”, pa je uredništvo izdalo naredbu zabrane takvih potpisa, što je rezultiralo maštovitijim imenima poput “Leteći Nikola Tesla”, “Santa leda”, “Šerif sa Savskog nasipa”.
Šezdesetih godina mladi su najviše tražili odgovore o problemima u školi i socijalnoj tematici, neke je primjerice mučilo što jedini u razredu nemaju traperice, a sedamdestih se sve više okreću ljubavnim pitanjima kada je u redakciju stizalo i više od 500 pisama tjedno.
Osamdesetih ih više zanima intimno zdravlje i seks, pa je čak bilo i prigovora da je časopis preliberalan, dok se danas smatra pretečom seksualnog odgoja u Hrvatskoj. Film “Dragi Lastane” prikazat će se još dva puta na ZagrebDoxu, 26. i 27. veljače.
Izvor: HRT
