Vesela grupa eno gastro novinara i blogera uputila se u Međimurje, konkretnije u restoran i izletište „Međimurski dvori“ u Lopatincu kod Čakovca, u sklopu 13. izdanja projekta „Vino uz žlicu“ kojega uspješno organiziraju vrsni novinari Renata Cisar i Mustafa Topčagić. Ovo izdanje projekta podržala je Turistička zajednica Međimurske županije.
Zaprimivši poziv, rado sam se i bez razmišljanja odazvala, a za ugodnu i bezbrižnu vožnju cijele grupe pobrinuo se gospodin Željko. Na odredištu su nas dočekali srdačni domaćini, Marijan i Tatjana Martinjaš sa svojim timom, mladom cheficom Elenom Novak i Dejanom Jambrošićem, zaslužnima za delicije kraljevskoga tradicionalnog objeda kojega smo kušali.
Naime kako su nam istaknuli supružnici Martinjaš, restoran je poznat po pripremi jela od lokalnih namirnica i namirnica koje sami izrađuju, a sve se bazira na izvornim međimurskim receptima. Toplinu i domaćinsku atmosferu stvarala je drvena građa restorana, kao i kamin iz kojega su pucketale drvene cjepance.
Osim što smo kušali tradicionalna jela sljubljena s odgovarajućim vinima toga kraja, pili smo i koktel izrađen od gina i voćnoga vina, kao i odličnu kavu, novu na hrvatskome tržištu. O kojim vinima i jelima je riječ, što su šiškrlini i kalamperi, koje značenje imaju riječi pretepeno i kalapajsano?
Pretpostavljam da ste znatiželjni, a više o kraljevskom objedu u srcu Međimurja pročitajte službeno priopćenje koje donosimo u nastavku. (Sandra Brambilla)
Izuzetno ljubazni domaćini Tatjana i Marijan Martinjaš pripremili su bogat stol na kojem su se u pet sljedova našli manje i više znani međimurski specijaliteti.
Dobrodošlicu uzvanicima iz svijeta medija poželjela je Murska dekla, gin proizveden u obližnjem Šenkovcu, kojem je svježinu dalo voćno vino Summer Wine iz zagorske vinarije Šafran. Ova koktel kombinacija dobro gasi žeđ, ali i otvara apetit, pa se ubrzo krenulo na konkretno. Nažalost, mladi autor gina Marko Car bio je zauzet poslovima u destileriji, pa nije mogao osobno predstaviti svoju žesticu na koju je osobito ponosan. Trenutno ih okupira adventski hit Džinov kuhani gin, kombinacija gina, soka od jabuke i začina.
Meso z tiblice nezaobilazno je predjelo u Međimurju, a na drvenom pladnju našli su se još sir s bučinim košticama, domaća kobasica i dimljeni jezik. To je, uz također nezaobilazni Tomšić Pušipel 2020, pripremilo nepca za drugi međimurski klasik – trgance s vrhnjem. Nekad je to bilo glavno jelo, težačko, koje se moglo kombinirati s bilo čime što imate kod kuće, a u današnjoj ugostiteljskoj ponudi, omiljeno predjelo koje se radi i u slatkoj varijanti, s makom ili šumskim voćem.
Kako je uobičajeno, za pušače i kavopije napravljen je cigaret & coffee break, kojom prigodom je predstavljena nova kava na hrvatskom tržištu – Cagliari. Talijanski proizvođač kave s obiteljskom tradicijom od 1909. godine prisutan je u četrdesetak zemalja svijeta.
Usmjereni su na ugostiteljstvo i istinske kavoljupce, koji doma uživaju u kavi spravljenoj u caffetieri. U posljednje vrijeme vrlo su im tražene kapsule za kućne i uredske aparate, a budućnost su, kaže njihova predstavnica Anamarija Šimović, tzv. jastučići (cialde) sa 7,5 grama mljevenog espressa.
Tenfana piletina s hajdinom kašom sljedeće je jelo koje nas je dočekalo u tanjurima, a vlasnik restorana Marijan Martinjaš imao je potrebu upoznati nas, osim tenfanja (pirjanja), s ostalim međimurskim gastronomskim terminima. Tako smo doznali i što znači kad je nešto kalapajsano (pirjano) kao npr. kalamperi (krumpiri) ili pretepeno (zgusnuto) kao grah, juha i sl. Nekad se u loncu kuhalo cijelo pile, sada češće u komadima, a uz dobro skuhano meso prilog je bila hajdinska kaša, od žitarice heljde koja se nekad puno uzgajala, a potom bila dugo zapostavljena. Okusi djetinjstva, kaže Martinjaš, vraćeni su zahvaljujući heljdi s OPG-a Stričak.
Vinar Nenad Preiner preporučio je uz ovo jelo svoj Pušipel, čija je kvaliteta prepoznata na londonskom Decanteru, gdje mu je dodijeljeno 88 bodova i brončana medalja. Da upotrijebimo i jedan nimalo međimurski izraz – ovo jelo i vino uzvanici su proglasili najboljim pairingom večeri.
Paprikaš od divljači (sveto trojstvo: srna, vepar, jelen) bio je nepogrješiv izbor glavnog jela, uz domaće šiškrline, tjesteninu s kukuruznim i pšeničnim brašnom te krumpirom koji joj daje neponovljiv okus. Ovo jelo, za razliku od nježnijih Pušipela, tražilo je moćnije vino, čvršćeg tijela, a upravo takva bila je Belović Graševina 2020, inače službeno vino kuće.
Međimurska gibanica kraljica je slastica, a priprema se od jednostavnih namirnica (orah, jabuka, mak, sir, šećer) koje tek u složencu dolaze do punog izražaja. Svatko ima svoj način spravljanja, a Tatjana Martinjaš u Međimurskim dvorima ne mijenja recept od 2005. godine kada su ona i suprug preuzeli restoran. Uz ovu kalorijsku bombu sasvim se dobro uklopilo Šafran Kuhano vino, fino aromatizirana kupaža frankovke i portugisca.
Ovo je bio samo dio gastronomskog repertoara Međimurskih dvora, koji se uspješno bore s pandemijskim nedaćama, doskočivši im i razvijanjem catering ponude. No, i dalje su na raspolaganju à la carte gostima i organiziranim proslavama. Iz svega toga proistekao je Međimurski obed, posebna ponuda obiteljskih nedjeljnih ručkova, koji su vrlo popularni zbog šarolikosti jelovnika i pristojnih cijena, u što se i sami možete uvjeriti.
