Zašto obilježavamo današnji međunarodni Dan vlažnih staništa? Jednostavno, vlažna su staništa dom za više od 40 posto biljnih i životinjskih vrsta. Ovi centri bioraznolikosti najveći su borci protiv klimatskih promjena.
Primjerice, tresetišta, vrsta vlažnog staništa, čine samo tri posto zemljine površine, a apsorbiraju dvostruko više ugljičnog dioksida koliko i sve šume na planetu zajedno.
Nažalost, prema posljednjem WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, u posljednjih 50 godina zabilježen je pad populacija vrsta od zabrinjavajućih 85 posto. Uništavanjem naizgled običnih močvara ili poplavnih šuma, uništavamo savršene ekosustave koji nam pružaju pitku vodu, čist zrak te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta.
Svjesni toga, u svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode WWF rade na restauraciji prirodnog kanala unutar našeg najvećeg močvarnog zaštićenog područja – Parka prirode Kopački rit.
“Kroz projekt ‘Obnova Europske Amazone’, finalizirali smo planove akcije restauracije kanala Nadjhat koji povezuje Vemeljski dunavac s Kopačkim jezerom po kojemu je park prirode dobio ime. Izrađen je detaljan plan restauracije, ishođene su sve potrebne dozvole, a u tijeku je nabava potrebne opreme za provedbu restauracije. Sami radovi bi trebali početi sredinom kolovoza”, ističe Marina Petrić iz WWF-Adrije.
U Nadjhat kanalu, ključnom za prijenos vode u unutrašnjost Kopačkog rita, nagomilane su naplavljene drvene mase što otežava protok vode i uzrokuje taloženje sedimenta. To predstavlja velik problem tijekom poplava na Dunavu jer smanjuje mogućnost odljeva vode prema Kopačkom ritu. Dio je to regionalnog plana u okviru projekta “Obnova Europske Amazone” koji se provodi u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, gdje je u Specijalnom rezervatu prirode Gornje podunavlje upravo započela sadnja 30.000 sadnica crne i bijele topole, hrasta i vrbe. “Naglasak je na očuvanju močvara, ali je jednako važno i obnoviti ih”, zaključuje Petrić.
Kvalitetnom zaštitom i upravljanjem vlažnih staništa, pružaju nam se brojne socio-ekonomske prilike za razvoj. Jedna takva mogućnost je integracija močvara u urbanističko planiranje umjesto njihovog uništavanja u korist infrastrukture.
Primjenom ovih praksi, podižemo ne samo kvalitetu vode u urbanim sredinama već i smanjujemo posljedice poplava. To podrazumijeva uključivanje močvarnih staništa u urbanističke planove razvoja, zaštitu postojećih močvarnih staništa od ljudske intervencije i obnovu onih koja su degradirana.
Dobri primjeri su ovakvih praksi New York i Singapur, koji su uspješno integrirali močvare u svoje urbane krajolike, pokazujući kako razvoj i očuvanje mogu koegzistirati.
Projekt “Obnova Europske Amazone” podržava Endangered Landscapes and Seascapes Programme (Program ugroženih krajolika i morskih pejzaža), kojim upravlja Cambridge Conservation Initiative u partnerstvu s Arcadijom, dobrotvornom zakladom Lisbeth Rausing i Peter Baldwin.
Europska Amazona naziv je petodržavnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav koji je UNESCO proglasio svojom baštinom u rujnu 2021. godine.
