Novim prijedlogom “Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima” predlagači pokušavaju izbaciti direktore fotografije sa liste autora filmova!
Ministarstvo kulture 20. travnja pozvalo je zainteresiranu javnost da se uključi u raspravu preko e-savjetovanja o temi “Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima” koja je otvorena do 17. svibnja.
Pozvali su se na europsku “Direktivu o autorskom pravu na Jedinstvenom digitalnom tržištu” i na ostale europske direktive u području autorskog prava koje uređuju i bolje balansiraju zaštitu prava autora, kreativaca, umjetnika izvođača, novinara, ali i njihovih izdavača i producenata.
Ministrica kulture Obuljen Koržinek često je u svojim javnim istupima naglašavala potrebu transparentnosti u svim ključnim procesima, te dakako načelo izvrsnosti. To u prijevodu na običan jezik znači da prijedloge ovog zakona trebaju izraditi eksperti upoznati s tematikom, logično i u suradnji sa predstavnicima zainteresiranih skupina koji su prema važećem zakonu autori, kao i svi oni koji su povezani srodnim pravima.
Novi zakon mijenjanja njihov status pa bi bilo u redu da i oni kažu što o svemu misle. U vremenu digitalizacije i sve veće konzumacije kreativnih sadržaja preko novih medija realna je potreba za novim zakonom koji će to i regulirati kako bi autori bili zaštićeni.
Zakonom se želi postići bolja zaštita autora ali pri tome teško se je oteti dojmu da se koristi prilika i za revidiranje statusa tko je u stvari autor i osobito tko ubire materijalnu korist od tih prava. Očigledni primjer grubo je izbacivanje direktora fotografije ili glavnog snimatelja sa liste autora filmova.
Ako glavni sminatelj ili direktor fotografije kreira vizualni identitet filma, tv serije ili nekog drugog djela i po tome pamtimo to djelo, onda je svima jasno da je autor. Nacrt novog zakona to revidira, prema njemu glavni snimatelj više nije autor i to pokazuje dilentatizam i nepripremljenost novog zakona.
Čitajući komentare objavljene na javnoj raspravi razvidno je da prijedlog zakona ima jako puno nedostataka i propusta te da je u svom meritumu jako loš. Ne samo da ne štiti direktore fotografije i glavne snimatelje, izbacuje ih sa liste autora, nego iste probleme radi i čitavom nizu drugih autora. Uz autore i izvedbeni umjetnici, koji taj status imaju upravo prema dokumentima EU na koje su pozivaju predlagači, naći će se u puno gorem položaju nego što su to sada.
Žalosno je do predlagači nisu svjesni da lošim potezom pera utječu na sudbine velikog broja zaposlenih u kreativnim industrijama. Ta industrija važna je grana gospodarstva unašoj ali i u razvijenim zemljama, osobito turističkim, jer ostvaruje i kumulativne efekte na promociju same zemlje. Na žalost sa ovako nepripremljinim i vrlo tendencioznim prijedlogom zakona može se stvoriti velika šteta cijelom društvu u dužem vremenskom periodu.
Zašto je to tako, tko može imati partikularne interese od novog zakona i tko su ljudi koji izrađuju prijedlog, koga oni u stvari predstavljaju, kako su birani i zašto rade na ovakav način, trebalo bi možda povezati i sa dosadašnjim načinima obračuna i isplata autorskih prava.
Jedini ispravan put za pronalaženje pravog rješenja i izbjegavanje dugoročnih problema mogao bi biti formiranje stručne ekipe predlagača i transparentnost procesa uz stalnu komunikaciju sa autorima, prema međunarodnim standardima, te sa svim ostalim zainteresiranim skupinama.
