Protekla godina je u Hrvatskoj svakako imala jedinstven uvod s mješavinom slavlja i strepnje. Naime, u ovo vrijeme prošle zime RH je ušla u eurozonu, napustivši svoju valutu kunu i samim tim prilično zapuštenu samostalnu monetarnu politiku.
Sve što će zatim uslijediti na tržištima roba i novca ukazat će na značajnu ekonomsku nepripremljenost za takvu konverziju. Cijene su se momentalno otele kontroli, inflacija također, mada se državna kontrola trgovine prizivala danomice. “Trgovci su pristali na suradnju”, tvrdio je Davor Filipović, ministar gospodarstva koji je tada na toj dužnosti bio samo osam mjeseci, podsjeća Deutsche Welle.
“Ne kupujte kod trgovaca koji neopravdano dižu cijene”, kazao je on nakon daljnjih osam mjeseci, prepuštajući građane (ne)milosti tržišta koje se tako još jednom potvrdilo u svojoj općepolitičkoj superiornosti. A što se tiče državne političke domene, sam će Filipović uskoro biti smijenjen, u nizu ministara koje hrvatski premijer Andrej Plenković “troši” upravo rekordnom brzinom. U sedam godina mandata otpravio je ih je već tridesetak, na 16 postojećih ministarstava – dosad su to gotovo dva bivša kadra po resoru. Iz “originalne” postave u vladi su još svega troje uz njega, ali HDZ-ova vlast svejedno kotira na anketama posve stabilno.
Todorić se vraća u igru
Godinu je 2023. obilježila i standardna napetost između premijera i predsjednika RH Zorana Milanovića, tek odnedavno ublažena izborom jednoga novog imena u spomenutoj rotaciji. Ministra obrane Marija Banožića je, nakon prometne nesreće u kojoj je on prouzročio smrt jedne osobe, zamijenio Ivan Anušić. No u međuvremenu se zbilo još svašta, pored čega vladina kadrovska politika nije uvijek držala primat u atraktivnosti. Najveća ekonomska priča, nakon starta s eurom, ostat će pitanje grupacije Fortnenova tj. bivšeg Agrokora.
Njegov stari vlasnik Ivica Todorić vratio se “u sedlo” baš prošle jeseni, zahvaljujući domaćem pravosuđu i međunarodnom “parapravosuđu”. Visoki kazneni sud RH poništio je ključno vještačenje u njegovu predmetu, samim tim i dokazni postupak tužitelja. Istovremeno, poslovno-arbitražni centar ICSID u Washingtonu prihvatio je nadležnost za Todorićevu optužnicu protiv Hrvatske. No uskoro je u širu “igru” s Fortenovom, zakratko prepuštenoj ruskim i drugim vjerovnicima, ušao novi vodeći hrvatski tajkun Pavao Vujnovac, blizak aktualnoj vlasti u RH, kao i nekim drugim političkim strujama.
Enigma oko budućnosti prehrambeno-proizvodnih i trgovačkih poduzeća u sklopu Fortenove će se rješavati tek u idućoj godini. Nitko još ne zna hoće li Vujnovac htjeti osoviti grupaciju na čvršće osnove, ili mu je rasprodaja bliža opcija. Možda samo Plenković zna nešto više, ako se prisjetimo državne suradnje s Vujnovcem u lanjskom primjeru bagatelne preprodaje zaliha plina čijom se trgovinom taj poduzetnik primarno bavi. Ipak, protekla godina nije sva bila u znaku ekonomsko-političkih i vezanih tema, nego se “prašilo” i oko nekih drugih, primjerice tzv. identitetskih ili svjetonazorskih.
Afrika, Azija i Grčka
Uobičajeno se u tom pogledu komentiralo politiku spram migranata iz Afrike i Azije, postroženu uslijed EU-pritiska na Hrvatsku. Ideološki okršaj eskalirao je pak na jednom prijeporu u vezi s posvajanjem djece iz Afrike, kad su u Zambiji zbog toga prošlog ljeta optužena četiri hrvatska bračna para. Slučaj se u Hrvatskoj pretvorio u sukob među konzervativnim i svjetonazorski liberalnijim društvenim skupinama, pri čemu su pored nesuglasica oko usvajanja utvrđene i “fronte” rodne te socijalne politike. Dotični mališani ipak su na koncu sretno stigli u RH.
U Hrvatsku se nešto prije Božića nakon višemjesečnog pritvora vratilo svih 102 navijača Dinama koji su bili pritvoreni u Grčkoj nakon tučnjave s protivničkim nogometnim navijačima u Ateni, uz jednu smrtnu žrtvu. Taj mučni predmet, dopunjen nedjelotvornošću grčkog pravosuđa, otvorio je u Hrvatskoj “neprobavljenu” tematiku odnosa prema “mangupima u našim redovima”. Ipak, pozornost će ubrzo potom na sebe odvući jedan slučaj znatno ozbiljniji od sportsko-izgredničkog problema. Nakon nove osuđujuće nepravomoćne presude, u Bosnu i Hercegovinu opet je nedavno pobjegao hrvatski ratni zločinac Branimir Glavaš. No nedavno se ipak vratio u Hrvatsku.
Bosna i Hercegovina tako se potvrdila kao dežurna destinacija bjegunaca od hrvatskog pravosuđa, zahvaljujući dvojnim državljanstvima i benevolentnim državnim vlastima.
Svinjska kuga i superizborna godina
Štošta se pritom može izvesti posve arbitrarno, a tako su vjerojatno rezonirali i seljaci koji su do prije neki dan u Slavoniji protestirali protiv sanitarnih mjera za sprečavanje širenja afričke svinjske kuge. Država je ostala na pozicijama koje preuzima od EU-a i veterinarskih službi, ali je samim koncem godine ipak u Slavoniji dopuštena relativno slobodna svinjokolja. U ovom trenu svejedno nitko ne zna je li to možda zadnja takva, i kakva će regulacija biti zadana ubuduće.
Slična neizvjesnost karakteristična je u RH i za druge očekivane političke i srodne momente u Novoj 2024. godini. Nije posrijedi samo tzv. superizborna godina, kad će građani Hrvatske birati svoje zastupnike za većinu predstavničkih domaćih i EU-tijela vlasti. Saznat će se povrh svega npr. i to kako Vlada RH kani regulirati tajnost odnosno javnost podataka iz sudskih postupaka u odnosu na novinarsku slobodu izvještavanja. Jer, najavljeno je bilo kažnjavanje daljnjeg “curenja” takvih materijala, zbog čega Plenković trpi kritiku kao cenzor sredstava informiranja i pripadnika “sedme sile”.
Turizam i smeće
No saznat će se i kamo Hrvatska smjera u vezi sa zbrinjavanjem otpada, dok je sadašnja situacija oko toga sve, samo ne obećavajuća. Ususret sljedećoj turističkoj sezoni problematika te vrste može samo rasti. Prirodni i socijalni i komunalni resursi napregnuti su već do “pucanja”, kad je riječ o pukoj ekološkoj i političkoj održivosti sustava, ali turizam u RH predstavlja glavnu ekonomsku granu.
U pravilu, isplativa sezona drži svaku vlast “glavom iznad vode”, kao što bi ju i neuspješna mogla fatalno ugroziti.
Tretman smeća u najvećim hrvatskim gradovima u tom kontekstu ne izgleda nimalo vedro.
Na pitanje u kojem bi se uopće mjesecu mogli održati izbori, u jednom komentaru u javnosti nedavno je istaknuto da će taj čas biti označen skorim dolaskom prvih Rafalea. Posrijedi su francuski vojni avioni-lovci koje je RH kupila za oko milijardu eura, pa sad čeka isporuku. I to tako da je hrvatski premijer prije par tjedana svečano posjetio gradilište hangara za te letjelice kod Velike Gorice. Sve dubioze oko skokova cijene Rafalea usred dogovaranja kupnje svojedobno je pak odbacio riječima: “Neću objaviti ugovore o kupoprodaji!”
No barem gradnja hangara nije kompromitirana, što ne znači da u 2024. neće i takva neka afera izbiti na vidjelo, sudeći po dosadašnjim praksama, zaključuje Deutsche Welle.
