U Maloj dvorani Lisinski, 6. prosinca s početkom u 20 sati, očekuje nas nova premijera Teatra Erato, predstava Zagubljeni par, u režiji Milana Trenca.
Redatelj, privučen duhovitošću stila te životnošću karaktera i fabule, odlučio je prihvatiti se adaptacije teksta romana Otpusno pismo Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića, koji radnjom prati Irenu i Ignjata, par koji se sastaje punih trideset godina iza naprasno prekinute mladenačke veze.
Bliži se obljetnica njihove mature, a glavna junakinja, danas ugledna liječnica u, na prvi pogled sretnom braku s dvoje djece, prihvaća se zamorne logistike okupljanja raspršene generacije. Sav taj iscrpljujući posao ona odrađuje samo s jednom željom: da konačno ustanovi gdje je nestao On, čovjek kojega je svojedobno voljela.
Riječima koautora romana Otpusno pismo Ivice Ivaniševića: “Je li to prilika da se odupru producentskoj verziji svojih života, koju su im odredili sudbina, bog ili slučaj, i montiraju vlastitu alternativnu inačicu sa sretnim završetkom? Je li novi početak uistinu moguć ili se radi o utvari za kojom bezglavo jurimo čvrsto uvjereni da nam je život dao premalo?”
I baš u trenutku kad pomislimo da priča polako ali sigurno stremi jeftinome žanrovskome kraju, događa se zaplet – uključuje se treća strana…
U predstavi igraju Ksenija Pajić, Siniša Popović i Zvonko Novosel, a dramaturgiju potpisuje koautorica romana Marina Vujčić. “Kad sam Ivici Ivaniševiću predložila da pokušamo napisati epistolarni roman, ni jedno od nas dvoje nije slutilo da će razmjena pisama naših junaka prerasti u neku vrstu opsesije i stvaralačke euforije. Tih mjeseci kao da je prestalo postojati sve osim inboksa u kojem su Irena i Ignjat reanimirali svoju davno prekinutu mladenačku ljubav.
Zato su nam naši junaci iz “Otpusnog pisma“, sve ovo vrijeme otkad smo ih pustili od sebe, jako nedostajali – i sad se silno veselimo što ćemo ih napokon ponovno sresti na pozornici” izjavila je spisateljica uoči premijere Zagubljenog para.
Partnerskom timu Teatra Erato i na ovom projektu pridružila se hrvatska tvrtka Naše klasje – svježa tjestenina Aurelija. Naime, u Novom klasju svjesni su da je potreba za kreativnošću osnovna potreba svakog čovjeka, a teško da postoji bolje mjesto od kazališta za napuniti baterije i pronaći inspiraciju prijeko potrebnu za hvatati se u koštac s brojnim izazovima, kako u svakodnevnom tako i u profesionalnom životu.
