U Zagrebačkom kazalištu mladih 16. prosinca premijerno će se odigrati predstava Višnjik Antona Pavloviča Čehova u režiji Ivana Popovskog.
Dramaturgiju potpisuje Ivana Đula, a glume: Katarina Bistrović-Darvaš, Tina Orlandini, Milica Manojlović, Filip Nola, Ugo Korani, Rakan Rushaidat, Pjer Meničanin, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Petra Svrtan, Amir Bukvić, Vedran Živolić, Kristijan Ugrina.
U siječnju 1904. godine, praizvedena je posljednja velika drama Antona Pavloviča Čehova, Višnjik.
Komad je pisao teško bolestan, a nakon premijere, u pismu svom uredniku Batyushkovu napisao je dobio sam tako raskošne, tople i neočekivane ovacije, da sam i dan danas zatečen.
Šest mjeseci kasnije, Čehov umire, a Višnjik (p)ostaje njegova najizvođenija drama.
Podnaslovljena kao Komedija u četiri čina, unatoč neospornoj tragičnosti situacije u kojoj se nalazi jedna obitelj i čitava generacija likova, Čehov nedvosmisleno daje uputu za čitanje teksta. U jednom od svojih pisama, Čehov piše kako su najveće ljudske krize prevladane u tišini ili tek naznačene neznatnom svakidašnjom gestom. Ljudi ručaju, a u međuvremenu se ili obogate ili im je život uništen.
Prema svojim likovima, baš kao i čovjeku uopće, Čehov nije sentimentalan, već suosjećajan, voli čovjeka i vjeruje u njega.
Tematizirajući promjenu i nemogućnost promjene, Čehov donosi likove različitih pogleda i generacija suprostavljajući kroz njih staro i novo, materijalno i duhovno, realno i metafizičko, dramsko i poetsko. Ipak, ne traži od nas da zauzmemo strane, poziva nas da sudjelujemo. Njegovi likovi napisani su tako da ih razumijemo, a ne osuđujemo.
Nema prostora za dramatični ton, ali postoji jedna duboka empatija.
Kroz muzičku strukturu komada, ritam i poeziju riječi, Čehov piše simfoniju o društvu koje je u neprestanom stanju promjene. On je, kako je napisao Peter Brook, dramaturg životnog kretanja koji je istovremeno težak i radostan, smiješan i gorak. Pažljivi promatrač ljudske komedije.
O redatelju Ivanu Popovskom
Ovo novo čitanje drame Višnjik, povjereno iskusnom i u europskom kontekstu izrazito renomiranom redatelju Ivanu Popovskom, bit će novo i uzbudljivo istraživanje minimalističke dramske poetike u današnjem kontekstu. Snažne društvene promjene kojima smo posljednjih nekoliko godina izloženi, ali kojima smo i nepovratno promijenjeni, predstavljaju itekako plodno tlo za takvu vrstu istraživanja.
Ivan Popovski (Skopje, 1969) završio je režiju na čuvenoj ruskoj akademiji GITIS u klasi Pjotra Fomenka. Režira drame i opere na brojnim svjetskim pozornicama od Moskve do New Yorka.
Dobitnik je velikog broja izrazito uglednih međunarodnih nagrada i priznanja, od kojih ovom prilikom možemo izdvojiti titulu Počasnog ambasadora kulture Makedonije u Moskvi, koja mu je uručena 2007. godine.
Ivanu Popovskom ovo je druga režija u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon izrazito uspjele adaptacije romana Idiot F. M. Dostojevskog iz 2012. godine.
