U Jaškovu se i ove godine održao Štrudlafest, u rujnu. Još jednom se pokazalo kako se selo koje se 2015. godine upisalo na kartu svijeta postavljanjem novog Guinessovog rekorda za najdužu štrudlu na svijetu, dugačku čak 1479,38 m, postalo najznačajnija gastro manifestacija u Karlovačkoj županiji.
Idejna začetnica manifestacije Lidija Žganjer-Gržetić kaže da su ove godine ima oko 10.000 posjetitelja, a Štrudlafest je nastao odmah iduće godine, 2016., kao logičan slijed nakon sada već legendarnog događaja ”Iz Jaškova za svijet… štrudla za Guinnessa”.
Dodaje da ne misle tu stati, već da planiraju novi juriš na Guinessa, već na desetu obljetnicu postavljanja svjetskog rekorda, za tri godine, jer su još 2020. godine, imali u planu srušiti vlastiti rekord. No, rekord nije sam sebi svrha, već je važnije da manifestacija živi i širi se na nova polja, a sa njima i broj posjetitelja, koji je 2019. godine iznosio – 6.500.
Ima li u Nepalu štrudle?
Naime, ove godine je u Jaškovu, ali i Ozlju i cijeloj županiji bilo niz događaja povezanih sa Štrudlafestom, pa je tako održna i tjedan štrudle Karlovačke županije. U Jaškovu je bilo 40 domaćih izlagača, a štrudla, ne samo od jabuka, šljiva, sira, buča, džumbira, već i od janjetine, čvaraka te Cronamaza od lješnjaka.
Stjepan Fanjek, koji stoji iza brenda Cronamaz, kazao nam je da su prve otišle štrudle od lješnjaka, a kako su isti ove godine dobro rodili u okolici Karlovca, nema razloga da ne bude i novih štrudla od domaćeg lješnjaka, odnosno namaza, koji se uspio nametnuti i na domaćem tržištu.
Čuli smo od naših domaćina da puno truda i volje treba da bi se neka destinacija, posebno na kontinentu, brendirala kao turistička, pa su ove godine u ponudu uvstili i labirint u kukuruzu, a od prije imaju i likovne radionice na lokalnim OPG-ovima. Primjerice, jedna od radionica nosi naziv – Ima li u Nepalu štrudle? To je posveta sve većem broju djelatnika iz Nepala u našim ugostiteljskim objektima, ali i voćnjacima i vrtovima sa povrćem, ističe Žganjer-Gržetić.
Ove godine na Štrudlafestu predstavila su se i vina Kvarnera, iza kojih stoji udruga vinara i vinogradara Kvarnera i njezin agilni voditelj Žarko Stilin. No, ti su i jake domaće vinske snage, kao što je vinar Zdenko Vrbanek, ali je štrudla i dalje glavna zvijezda čitavne manifestacije, koja se odvija uz rijeku Dobru. Naime, tamo su uređene biciklističke staze, jer turisti, nakon pandemije korone, žele biti što bliže prirodi i na otvorenom.
Na vrhu plešivičkog gorja, u mjestu Vrhovec, nalazi se vinarija i veliki restoran Sjepana-Stipe Čuliga, koji baštini vinogradarstvo u kraju gdje je nekada Badel imao tankove za milijune litara vina. Sada su tamo stasali vrsni vinari koji nastoje revitalizirati i stare sorte, kao što su hrvatska belina i dvije vivodinske mirisavke uz pomoć Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
No, već drugu godinu zaredom, na nekim mjestima i do 90 posto, kao kod Čuliga, odnosno iznad 750 metara nadmorske visni, smanjen je urod tamošnjih ranih sorata, bilo portugizca ili cahrdonnaya, te za 50 posto graševine i frankovke. S druge stran, vinogradi u Vivodini, na manjim visinama, kao i oni s druge strane Plešivice, kod Jastrebarskog, ostali su pošteđeni učestalih klimatskih nepogoda.
Ankica i Stipe Čulig bili su prvi koji su prije više godina počeli graditi kušaonicu vina za 60 osoba i značajne smještajne kapacitete na obiteljskom gospodarstvu, koje cijele godine, bez obzira na turističke špice, imaju goste, te po ljeti budu popunjeni 70 posto. Noćenje sa doručkom stoji 300 kuna.
Stipe ističe da domaći ljudi, prije samo 15-ak godina, nisu vjerovali da će se netko dolaziti na Plešivicu se odmarati, bilo to domaći ili strani gosti. No, danas na području grada Ozlja ima 80 ha vinograda, kao i vinska cesta, te 14 vinara koji vino stavljaju na tržište. Tu su i brojne turističke manifestacije koje dovode goste u vinarije, koje se nalaze sa ”krive” strane Plešivice.
Čulig ima 4000 čokota i jedan ha vinograda, a godišnje otkupi šest do sedam tona grožđa, što daje 7000 do 8000 litara vina. On je i predsjednik udruge vinara Trs iz Ozlja, koji često i rado putuju, pa su tako već bili u Vojvodini i Crnoj Gori, a spremaju se uskoro i u Italiju, kako bi posjetili Toskanu.
Cilj je imati 10.000 litara i to plasirati kroz veliki restoran. Stipe drži da je vino najlakše prodati na kućnom pragu, ali vrijeme je učinilo svoje i ovi radišni ljudi, koji su sve što imaju, stekli svojim rukama, već su dali vinariju na prodaju, te na godinu planiraju završiti i vanjski bazen u sklopu vinarije. (M. Petković)
