“Ako je tramvaj – taj starinski, ali nikad zastarjeli simbol jednoga grada, njegovo srce i krvotok, onda je njegov orkestar njegova duša… Mora da je velika i neiscrpna ljubav i energija onih koji nakon napornoga radnog dana odlučuju njegov ostatak posvetiti glazbi. Vjerojatno i sami osjećaju zahvalnost i dobrodošlicu svojih sugrađana, a to im je jedina, ali sigurno najveća nagrada. I zato, kad ugledate cure i dečke u plavim ZET-ovim odorama koji na ulici, ili u nekom gradskom parku pripremaju svoja glazbala, zastanite, poslušajte ih i mahnite im. Oni žive za to.”
Te prekrasne riječi napisao je prije dvadeset godina, u povodu 70. obljetnice Puhače glazbe ZET-a, naš poznati kantautor Zvonko Špišić.
Od tada je prošlo 20 godina, Puhački orkestar ZET-a sada je devedesetogodišnjak, a njegovi članovi i dalje, kao i nekad, redovito vježbaju nekoliko puta na tjedan. I unatoč vječitoj borbi za nove instrumente i bolje uvjete za rad, ustrajnim radom svojih članova postala je prepoznatljiva po kvaliteti izvedbe bogatog repertoara ne samo u ZET-u, nego i u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji.
Orkestar, kojim od 2015. godine dirigira Hrvoje Pintarić, s kojim je postigao zapažene rezultate na raznim manifestacijama, svoj će rođendan obilježiti 23. rujna, koncertom koji će se, s početkom u 20 sati, održati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
A kako je sve počelo?
Evo što o se nastanku i djelovanju Puhački orkestar ZET-a stoji na njegovoj web stranici:
Zamisao o osnivanju Limene glazbe niknula je 1927. godine, u tada malom kolektivu. Poduprla ju je i tadašnja uprava na čelu s ravnateljem ZET-a Adolfom Košakom. Njegovu je misiju nastavio Dragutin Mandl, koji je bio ne samo konstruktor i inovator, nego i umjetnik i puhač u orkestru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Prva glazbala su kupljena dobrovoljnim darovima samih glazbenika, što nije bilo dovoljno, pa je pomogla i tadašnja uprava tramvaja i predsjednik Gradske štedionice. Nekako u to vrijeme i Elektra je osnovala svoju puhaču glazbu, pa je bilo pitanje ugleda koja će glazba biti gradska glazba, što je bilo značajno zbog svih mogućih proslava u Zagrebu, bezbrojnih promenadnih koncerata na Zrinjevcu, Trgu bana Jelačića, u Glazbenom zavodu, Maksimiru, itd. Bilo je teškoća i s notnim materijalom, što su članovi tada tek osnovane Limene glazbe, a bilo ih je 48, riješili tako što su note posuđivali od vojne glazbe i strpljivo ih prepisivali. Da bi plaćali dirigenta, svaki je član plaćao članarinu 10 dinara.
Prvi je put Limena glazba nastupila na Zagrebačkom zboru, koji se tada nalazio u Martićevoj ulici, 1928. godine. Zatim su slijedili nastupi na Krku, Pagu, u Kaštel-Štafiliću, na Zrinjevcu, na radiostanici Zagreb i na mnogim zabavama. Isprva je program bio veoma skroman. Svirala se samo laka glazba te marševi-koračnice. Slijedili su nastupi Limene glazbe na proslavama 1. svibnja, praznika rada, 1929. i 1940. godine. U nekim razdobljima glazba je dočekivala najviše dužnosnike u zemlji, pa je i to bilo pitanje prestiža za ravnatelje ZET-a u odnosu na Gradsko poglavarstvo. Tako je glazba poslije Drugoga svjetskog rata dočekala i prvog nositelja Hrvatskoga republičkog suvereniteta, velikoga nacionalnog pjesnika Vladimira Nazora, kao i predsjednika ZAVNOH-a (Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske), tadašnje federalne Hrvatske, zatim i maršala Tita, osnivača federalne Hrvatske i Jugoslavije, kao i posljednjeg predsjednika federalne i prvog predsjednika ponovno samostalne Hrvatske dr. Franju Tuđmana.
Puhački orkestar ZET-a svirao je i prilikom otvorenja tramvajske pruge od Maksimira do Dubrave 1942. godine, kad je dr. Ante Pavelić kao poglavnik vozio tramvajski vlak na tom otvorenju, ali sljedećih je ratnih godina prestala s radom, posakrivali su glazbala, a neki su njezini članovi završili i u zatvoru. Uz ravnatelja ZET-a, posebnu ulogu imao je natkontrolor Haina, koji je za prometne radnike primao glazbare, pa je tako glazba u početku bila isključivo sastavljena od zetovaca. Tijekom 80 godina s Puhačkom glazbom ZET-a radilo je više dirigenata.
U 90 godina postojanja Puhačka glazba imala je različita imena. Zvala se Limena glazba ZET, Jakša Dugandžić, duhačka glazba Zagrebačkoga električnog tramvaja i Puhača glazba ZET-a. Djelovala je samostalno ili pak u sklopu svojedobno osnovanih kulturno-umjetničkih društava u ZET-u i na Trešnjevci, pa je tada bila njihova puhačka sekcija kao kraće vrijeme Kulturno-umjetničkog društva Maksim Gorki s Trešnjevke, a poslije Jakše Dugandžića.
Tijekom 90 godina rada i nastupanja na području grada Zagreba i Zagrebačke županije Puhački orkestar ZET-a stvorio je prepoznatljiv stil koji privlači publiku svih dobnih skupina.
