Na današnji dan, 3. rujna 1938. godine, u Zagrebu je rođen književnik i novinar Zvonimir Milčec koji je čitav svoj radni vijek posvetio Zagrebu.
Zvonimir Milčec je u rodnom gradu završio završio grafičku školu i studij hrvatskog jezika i crtanja, dok je novinarsku školu završio u Beogradu.
U bogatom radnom vijeku bio je profesionalni novinar, radio je kao reporter, kolumnist, urednik izdanja i pomoćnik glavnog urednika u Večernjem listu, te kao kolumnist u Jutarnjem listu, a jedno vrijeme i kao glavni urednik dvotjednika Zagrebački trg.
Zvonimir Milčec je u pravom smislu riječi zagrebački pisac, cjelokupni njegov književni i novinarski rad vezan je za Zagreb. O Zagrebu je pisao kao novinar, radnje svojih romana smjestio je u Zagreb, a objavio je i čitav niz knjiga o Zagrebu.
Cjelokupni književni i novinarski rad Zvonimira Milčeca vezan je uz rodni Zagreb i apsolutni je rekorder u objavljenim podliscima i kolumnama o Zagrebu po novinama (više od pedeset godina redovito svaki tjedan). Sudjelovao u inicijativi podizanja spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj (rad akademskog kipara Stjepana Gračana), 1991., aktivan u povratku Fernkornovog spomenika banu Jelačiću 1990., a zahvaljujući njegovoj inicijativi i organizaciji Zagreb se 1988. odužio Augustu Šenoi, postavljanjem brončanog spomenika Marije Ujević u pjesnikovoj rodnoj Vlaškoj ulici, stoji u Wikipedijinom članku članku o Zvonimiru Milčecu.
Prema Hrvatskoj enciklopediji, najpoznatiji su njegovi novinski feljtoni, pisani u tradiciji A. Šenoe, A. G. Matoša i V. Majera, u kojima oživljava zagrebačku prošlost, upozorava na često ugrožen urbanitet, što vješto spaja sa suvremenim temama.
Feljtoni su objavljeni u knjigama Zadnja pošta Zagreb (1973), Pozdravi doma (1975), Pozdrav iz Zagreba (1986), Zagreb je inače lijep (2001), Fakat Zagreb (2004), Seniori (2005), Volite li Zagreb (2007), Moj zagrebački rukopis (2007), Zagrepčani i vaši i naši (2008).
U knjizi Galantni Zagreb (1989) predočio je korespondenciju A. Šenoe i njegove supruge Slavice, a Zagrebom se bavio i u dokumentarističkim knjigama Povratak bana (1990), Zagreb gastro (1992), Zagrebačka linija fronte (1992), Zagrebački gradonačelnici (1993) i dr.
U romanima za odrasle (U Zagrebu prije podne, 1973; Čovjek od novina, 1997) i zbirci Tekuće priče (2002) do izražaja dolazi zagrebačka tematika i njegovo profesionalno novinarsko iskustvo, a u uspješnim romanima za djecu (Zvižduk s Bukovca, 1975; Posljednji zvižduk, 1980; Priča o novinama, 1981) izgradio je i mitologiju svojega zagrebačkoga kvarta, Bukovca. Iako često iznimno sentimentalna, njegova je proza pisana jednostavnim stilom i duhovito, što mu je priskrbilo dobru čitateljsku recepciju, stoji u Hrvatskoj enciklopediji.
Zvonimir Milčec nagrađen je novinarskom nagradom za životno djelo Otokar Keršovani 2009., dobio književne nagrade: Grigor Vitez 1976. i Mlado pokoljenje 1977., te Nagradu grada Zagreba 1994. godine.
Dobri duh Zagreba, kako su ga često zvali, preminuo je u Zagrebu 17. travnja 2014., u 76. godini života.
Na inicijativu Radio Sljemena iste godine obnovljeni park na Trešnjevci, tik do Trešnjevačkog placa i nekadašnje Name, dobio je ime Zvonimira Milčeca.
