“Kad uđete prvi put u remizu, ne možete se oteti uzviku iznenađenja i udivljenja, zbog goleme njene prostornosti i moderne izgradnje.”
Tako je prije 80 godina o spremištu tramvaja na Vurovčici, dijelu Trešnjevke na kojem se prostire remiza, pisao novinar lista Novosti.
Danas, trešnjevačku remizu malo tko doživljava kao zdanje kojem se treba diviti. No, davne 1936. godine, kada je 11. veljače službeno otvorena, zbog arhitektonskih rješenja s dva armirano-betonska luka široka 25,26 metara, bila je jedna od najmodernijih u Europi. Gradnja novog spremišta ponajviše je utjecala na razvitak ovog dijela grada, stoji u prigodničarskom tekstu objavljenom na web stranici Zagrebačkog električnog tramvaja.
Pripreme su započele već 1934. godine, gradnjom novog širokog željezničkog mosta na Tratinskoj, kao i izgradnjom prateće infrastrukture, odnosno kanalizacije, vodovoda i tramvajske pruge. Većinu radova ZET je izveo o svom trošku, a početak tramvajskog prometa na Trešnjevci, 8. lipnja 1935., u gradskim je analima ostao zabilježen kao značajan dan u napretku grada Zagreba.
I danas, 80 godina kasnije, kada se vozimo tramvajima linija 1, 2, 3, 5, 9, 12 i 17 važno je znati kako su to tramvaji koji stižu iz zavidnom prošlošću protkane remize.
Generacije i generacije radnika brinule su i još uvijek brinu o vozilima koja 365 dana godišnje, na više od 120 kilometara pruge sigurno voze zagrebačkim ulicama.
Trešnjevačka remiza opjevana je i u baladi koju je napisao Drago Britvić, a uglazbio i otpjevao poznati šansonijer Zvonko Špišić.
“Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu” – jedan je od stihova poznate balade, čiji zvuci i danas odjekuju trešnjevačkim vuglecima.
Razvojni trend javnog gradskog prijevoza i metropole općenito, krenuo je suvremenijim putevima, no još uvijek možemo biti ponosni na građevinu koja nas svakodnevno podsjeća na Zagreb iz nekih drugih vremena…
Foto: ZET
