U Napretkovom kulturnom centru promocija zbornika radova o Dubičkom arhiđakonatu

HKD Napredak, Bogovićeva 1
Foto: ZG express

U Napretkovom kulturnom centru, Bogovićeva 1, u petek će se održati predstavljanje knjige “Dubički arhiđakonat u razvijenom srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća”.

O knjizi će govoriti dr. Miljenko Aničić, direktor Europske akademije, dr. Damir Karbić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, dr. Tomislav Galović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dr. Ante Nazor, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata te dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki.

Moderator će biti Frano Piplović, priređivač i glavni urednik.

Predstavljanje počinje u 19.00.

Knjiga čiju promociju ovdje najavljujemo zapravo je zbornik radova sa znanstvenog skupa “Dubički arhiđakonat u razvijenom srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća” koji je održan u Banjoj Luci 24 i 25 travnja 2017. na kojem se okupilo dvadesetak znanstvenika, povjesničara, pretežito medijavelista iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Mađarske.

Tijekom dvodnevnog znanstvenog skupa izloženo je više veoma značajnih tema koje bi svaka za sebe mogla biti tema nekog novog znanstvenog skupa. Posebno su u zborniku zanimljivi prilozi u kojima se znanstveno, temeljem činjenica, promišlja srednjovjekovna prošlost oslobođena ideologije, mitomanije i povijesnih krivotvorina. Rezultat njihova rada je zbornik u kojemu je sabrano 18 znanstvenih radova dvadesetorice autora.

Treba podsjetiti da je na užem i širem području nekadašnjeg Dubičkog arhiđakonata u razvijenom Srednjem vijeku, skupa s brojnim (i tada uglavnom homogenim) hrvatskim-katoličkim pučanstvom, djelovalo je i nekoliko rimokatoličkih redova: dominikanci, pavlini, franjevci, cisterciti, viteški redovi templari i ivanovci. Neki od njih su na dubičkom području živjeli i djelovali duže od 250 godina.

Hrvatsko-katoličko pučanstvo je kontinuirano živjelo na ovim prostorima od svojega doseljenja u 2. polovici VII stoljeća, pa sve do dolaska Turaka, nakon čega je, u nekoliko prognaničkih valova, njegov najveći dio nepovratno napustio svoj viševjekovni zavičaj. Na tom prostoru ostali su mnogi višestoljetni tragovi hrvatske i katoličke opstojnosti o čemu govore mnogi povijesni artefakti koji su izloženi uništavanju i krivotvorenju.

Govoreći o tom znanstvenom skupu, priređivača i glavnog urednika ove publikacije Frano Piplovića, inače voditelja studija Europske akademije Banjalučke biskupije, rekao je: “Primarna zadaća ovog znanstvenog skupa bila je pisanom riječi, znanstveno i činjenično utemeljenim, javnosti priopći i na svijetlo dana iznijeti što više znanstveno utemeljenih povijesnih istina i činjenica o visokom stupnju vjerskog, kulturnog, uljudbenog i opće-civilizacijskog razvitka najbogatije Donjoslavonske županije tadašnjeg Hrvatsko–Ugarskog kraljevstva, nastalog 1102. godine, izborom ugarskoga kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskog kralja.“

Drugi razlog za odabir ove teme je – pojašnjava Piplović – što se “ovim znanstvenim skupom povjesničara, medijavelista željelo prekinuti više decenija nametnutu šutnju o Dubici u znanstvenim krugovima te upoznati širu javnost sa istinitim stanjem stvari na području Dubice u razvijenom Srednjem vijeku pa sve do pada pod tursku vlast. Dubički arhiđakonat, koji je sve od 1094 godine u crkvenom pogledu pripadao Zagrebačkoj biskupiji, činili su tri dekanata, Unski, Sanski i Vrbaški. Odabrali smo ga kao okvir za znanstveno proučavanje zajedničke srednjovjekovne prošlosti današnjih zapadnih dijelova Bosanske Krajine, koji su u ono doba bili u sastavu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva.”

Na taj način smo, nastavlja Piplović, smatrali da će i oni koji nisu bili u mogućnosti spoznati povijesne okolnosti s kraja Srednjeg vijeka- zbog kojih su uslijedile ogromne migracije i zbog kojih je došlo do nesagledivo velike izmjene demografske slike pučanstva na ovim prostorima – moći lakše shvatiti, te racionalno i ozbiljno prihvatiti nesporne povijesne činjenice. Time bi međusobno poznavanje i uvažavanje među narodima moglo postati bolje, i lakše bi se prihvatila sveukupna povijesna istina – kao jedan od nezaobilaznih orijentira u vremenu i prostoru. (ZE/KTA)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here