PARKIRANJE: Sustav naplate treba mijenjati, i to što prije, pa tek onda razmišljati o širenju zona!

Parkiranja - naplata parkiranja - parkirališni automat
Foto: ZG express

Po kojoj logici netko tko živi na Savici parkira besplatno kod Cibone ili netko s Trešnjevke u Petrovoj ulici?

Piše: Ivan Šabić

Puno se ovih dana govori o naplati parkiranja u Zagrebu. Točnije, o planovima da se naplata uvede na čitavom području grada Zagreba.

U cijeloj toj zbrci i galami nekako se zaboravilo reći koju riječ o sadašnjem sustavu napate i o tome koliko ga ima smisla nadograđivati uvođenjem novih zona i proširivanjem naplate na cijeli grad.

Zaboravlja se reći da je sadašnji sustav nelogičan i nepravedan. Evo zašto.

Ako bi, recimo, netko tko živi u ulici Svetice, i ima povlaštenu kartu za II. zonu, odlučio autom doći na kazališnu predstavu u Centar za kulturu Trešnjevka, prevalio bi, prema Google Mapsu, najmanje 7,4 kilometra, a ispred kazališta bi parkirao besplatno. Jer, kazalište je također u II. zoni.

Ako bi, pak, istu predstavu došao pogledati netko tko živi na Selskoj cesti, on bi prešao nekih 600-700 metara, a na parkiralištu pored kazališta bi morao platiti parkiranje.

Nameće se pitanje, po kojoj logici netko tko je na parkiralište došao s drugog kraja grada parkira besplatno, a onaj tko je došao iz susjedne ulice plaća 6 kuna po satu?

Po kojoj logici netko tko živi na Savici parkira besplatno kod Cibone ili netko s Trešnjevke u Petrovoj ulici?

Jasno je da se građanima koji žive na području naplate parkiranja mora omogućiti parkiranje po prihvatljivim uvjetima. Jasno je i to da idealnog rješenja nema. No, ne znači da se, kad nema idelanog, mora primjenjivati nakaradno.

Što se tiče aktualnih diskusija o širenju naplate na cijelo područje grada, treba reći da ideja nije nova, da se o njoj govori najmanje pet godina, a neko vrijeme ju se plasiralo u javnost zajedno s najavama snižavanje cijena parkiranja u postojećim zonama. Govorilo se da će gubitak koje će donijeti niže cijene u postojećim zonama biti pokriven proširenjem naplate na čitav grad.

U međuvremenu su cijene parkiranja u ponovo povećane, u prvoj zoni opet se plaća 12 kuna za sat parkiranja, ali se svejedno izlazi s planovima o naplati parkiranja u cijelom gradu. Sada je glavni “argument” da to ne bi bio veliki udarac na džepove građana – svega 25 kuna mjesečno, iznos ravan cijeni kutije cigareta.

No, 25 kuna puta broj automobila nije mali iznos. Dana 31. prosinca 2017. u Gradu Zagrebu bilo je registrirano 308.125 osobnih automobila, pa bi taj iznos bio 7,7 milijardi kuna. To, naravno, nije konačna “cifra” koja bi se slila u blagajnu.

Za dio od 308.125 automobila plaćaju se skuplje naknade za parkiranje, i to 40 kuna u drugoj i 100 kuna u prvoj zoni za građane, za obrtnike je cijena 150 kuna u drugoj, 250 kuna u prvoj zoni, dok pravne osobe plaćaju 250 u drugoj, a 500 u prvoj zoni. U pitanju su, dakle, veliki novci.

Ideja o uvođenju naplate parkiranja na čitavom području grada otvara i pitanje samog smisla naplate parkiranja. Nekako se podrazumijeva da se naplatom parkiranja vozače nastoji odvratiti od ulaska automobilom u pojedine dijelove grada, potaknuti ljude da koriste javni gradski prijevoz te tako smanjiti prometne gužve i onečišćenje zraka.

No, naplata u rubnim dijelovima grada ne može se tako objasniti. Preostaje jedino zaključiti da bi to bio još jedan porez koji građani moraju plaćati.

No, što god mislili o samoj ideji da se parkiranje naplaćuje u cijelom gradi, jedno je sigurno: sadašnji sustav naplate parkiranja nije dobar i treba ga mijenjati. Što prije! Pa tek onda razmišljati o eventualnom proširenju područja naplate.

Komentari