Hrvatski vinari su vrlo kritični prema državi od koje traže da pojača kontrole uvoznog vina koje dolazi po cijeni od svega 1,5 do 2 eura za litru.
Traže i da se hitno mijenja Zakon o vinu koji stoji u ladicama Ministarstva poljoprivrede, odnosno inspektora. Smatraju kako su sadašnji propisi, sukladni EU praksi, neprovedivi i samo uništavaju domaću proizvodnju, rečeno je u petak na okruglom stolu Agrobiza i Zbora agrarnih novinara HND-a.
Žaklina Jurišić iz Sektora poljoprivrede HGK istaknula je negativne trendovi koje bilježimo proteklih godina, a lani su kulminirali negativnom bilancom od 240.711 hektolitara vina. U odnosu na 290.109 hektolitara, kojih smo u 2015. uvezli za 29 milijuna eura, izvezli smo, naime, svega 49.398 hl za 12,4 mil. eura, pri čemu nimalo ne tješi činjenica da flaširana vina u prosjeku uvozimo za 1,19 eura, u rinfuzi za 0,59 eura, a svoja vani prodajemo za 2,61 euro (flaširana) te 0,59 eura u rinfuzi. Najviše izvozimo u BiH koja vrijednosno pokriva 34,4 posto domaćeg izvoza, zatim Njemačku (13,5 posto), Češku, Crnu Goru, Srbiju…
Trebali bismo težiti većoj kvaliteti, zemljopisnom porijeklu i izvozu za 5 eura. No, bez brendiranja i marketinške priče koja je počela pa stala teško je biti konkurentan na unutarnjem EU tržištu, dok na treća, kao što je SAD, možemo samo s ekskluzivnim linijama, slažu se vinari.
Najviše vina uvozi se pak iz Makedonije koja vrijednosno pokriva 40,5 posto uvoza i 60 posto količina. Slijedi Francuska iz koje se uvozi 10,4 posto vrijednosno i 3,5 posto količinski, te Njemačka, Italija, BiH, Španjolska, Kosovo …
Okrugli stol “Vinarstvo RH u 2016: Pritisak na cijene i bolja kontrola kvaliteta vina na tržištu”, Vlado Krauthaker, Udruga Graševina Croatia
“Uvozimo čak i graševinu s tržišta koja nemaju graševine”, ističe Vlado Krauthaker iz Udruge Graševina Croatia, koji smatra kako Ministarstvo poljoprivrede i Vlada trebaju više “štititi domaće proizvođače, a neizvjesna je sudbina novog vinskog zakona, koji zapinje”. Nikakvi razgovori nisu dali pomaka, upozorio je Krauthaker.
Juraj Orenda iz Ministarstva poljoprivrede je rekao da su stavovi vinara neusklađeni. Što se tiče nacionalne vinske omotnice, Orenda drži kako loše iskorištenje tog novca dijeli sudbinu poljoprivrednog i trenutnog ekonomskog statusa potrošača. Tristotinjak prijavljenih projekata moglo je rezultirati s više iskorištenog novca jer je 270 milijuna prijavljeno, a 100-tinjak milijuna kuna ugovoreno, što znači da je još puno nerazumijevanja i nedostatka dokumentacije kod prijava, dok je dio investitora onemogućen jer treba isfinacirati cijeli projekt prije refundacije novca.
“Najveći problem su financiranje i cijena investicijskog kapitala u Hrvatskoj”, tvrdi Orenda.
Okrugli stol “Vinarstvo RH u 2016: Pritisak na cijene i bolja kontrola kvaliteta vina na tržištu”, doc.dr.sc. Đuro Horvat, konzultant za tržište vina, profesor Visokog učilišta Effectus
U Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo lani je prekontrolirano 80 uzoraka domaćih vina od kojih 10 nije odgovaralo parametrima kakvoće za puštanje u promet, a 12 senzorski, dok od 21 uvoznog uzorka nije “pao” nijedan, ističu Ivana Vladimira Petric i Vesna Kostanjevečki iz Zavoda. Uz to, problem je što poljoporivredna inspekcija, nije nazočna na državnoj granici, već samo na policama trgovina.
No hrvatskom vinarskom sektoru, koji pokriva 73 posto domaćih potreba za vinom, slaba je to utjeha. Austrija je blizu samodostatnosti u vinu, a godišnje samo u edukaciju potrošača, ulaže 7 milijuna eura.
Đuro Horvat, konzultant za tržište vina i profesor Visokog učilišta Effectus, smatra kako je sramotno da je od 30 milijuna litara iz top 5 zemalja kontroliran samo 21 uzorak. Tim više što je čak 93% uvezenog vina ispod 1 eura. No i kontrola prometa grožđa jako je bitna i velika je šuma netransparentnih podataka.
Postojeći Zakon o vinu, kako je rekao, trenutno je neupotrebljiv, jer ne može komunicirati ono što tržištu treba. A potrebna je i edukacija proizvođača bez koje nema stabilizacije potrošnje.
Okrugli stol “Vinarstvo RH u 2016: Pritisak na cijene i bolja kontrola kvaliteta vina na tržištu”
Legendarni vinar Ivan Enjingi ističe kako je naša država sve što može vinarima zakomplicirala. Više uopće nije važan vinograd nego papiri koje treba skupljati, nitko ne cijeni ni proizvođače ni proizvodnju. Najvažnije je, poručuje, ono što je u boci i to treba kontrolirati. Njega samo oprema da bi vino stavio u bocu košta 10-12 kuna, dok je vino iz uvoza jeftinije od grožđa.
Enjingi tvrdi kako mu se sve to gadi pa ne želi ni novac iz Vinske omotnice EU na što će bez veze gubiti vrijeme da bi ishodio papire, a onda od njih 56 svega 5 dobije potporu.
“Odrekao bih se i poticaja da imamo ravnopravno tržište i da zakon za sve isto vrijedi”, tvrdi Enjingi.
Kako se čulo, tvrtke godinama govore o udruživanju i potrebi promoviranja izvoznih brendova i svi su deklarativno za, no kada treba krenuti u realizaciju, sve se rasprši.
S druge strane, kako potrošnja vina u EU pada, a EU tržište ima 30 do 40 milijuna hektolitara viškova, to nekud mora izaći jer je pritisak veliki. Pritom nije problem u vinima u boci nego uvozu rinfuznih koja se pune u PET boce u punionicama poput garaža i drugih upitnih pogona pa je vino s istom deklaracijim u pet boca na polici različite boje, ima čak i taloga, i već je na prvi pogled upitno. A košta 10, 12, 15 kuna u RH – i to dvije litre – a kontrolira ga se jako malo.
U Hrvatskoj je lani 448,8 tisuća hektolitara vina lani dobilo dozvolu za puštanje u promet, od čega su tri četvrtine s oznakom zemljopisnog porijekla. Potrošnja po stanovniku iznosi 25 litara godišnje s čime smo u prosjeku EU. (M. Petković)
